Ministarstvo prosvjete nije dalo saglasnost za nastavak angažmana asistenta u nastavi djeci s invaliditetom, odnosno djeci sa smetnjama u razvoju u sred školske 2022/2023. godine, zbog čega iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Udruženja Roditelji, Saveza slijepih Crne Gore i Fondacije ”Ognjen Rakočević” iskazuju zabrinutost.
Kako je saopšteno iz Udruženja mladih sa hendikepom, resornom ministarstvu upućen je dopis u kojem traže da bude omogućen dovoljan broj asistenata djeci s invaliditetom, odnosno djeci sa smetnjama u razvoju, kao i da što hitnije preispita navedenu situaciju i spriječi dalje posljedice, kako se ne bi dalje urušavao kvalitet obrazovanja djece.
– Ovo bi značilo, da mnoga djeca s invaliditetom, odnosno djeca sa smetnjama u razvoju, neće imati osobu koja će im pomoći da prate nastavu i budu uključena u obrazovni proces kako je i zamišljeno inkluzijom. Broj asistenata u nastavi nikada nije odgovarao potrebama djece i onome što piše u njihovim rješenjima o usmjeravanju na šta smo godinama ukazivali, a o čemu svjedoče brojni mediji i medijski izvještaji. Asistencija za rezultat, ukoliko se ispune ostali uslovi za djecu, ne može i neće dovesti do izolacije i segregacije, već upravo do inkluzije – navedeno je u saopštenju.
U Udruženju, kako navode, nisu iznenađeni objašnjenjem Ministarstva „da Zakon jasno ukazuje da asistenti u nastavi imaju ulogu tehničke podrške u pogledu obezbjeđivanja pristupa obrazovanju i obrazovnom postignuću za djecu sa teškim tjelesnim smetnjama, umjerenim intelektualnim smetnjama, bez ostatka vida, potpunim gubitkom sluha i iz spektra autizma”.
– To ne znači da smo saglasni sa tumačenjem Ministarstva u vezi s ulogom asistenata i njihove odgovornosti, koje uporno ukazuje da ne treba da se miješaju sa poslovima stručnih saradnika i nastavnika, ali su asistenti upravo podrška nastavnicima, pa onda posredno djeci. Dakle, asistent pomaže djetetu zato što nastavnik ne može da obezbijedi individualizovan pristup – objašnjavaju u Udruženju.
Po stavovima Ministarstva bi se dalo zaključiti da asistent samo treba da dovede dijete do klupe i pusti ga da samo prati nastavu u toku časa. Jedino to i može uraditi ukoliko je „tehnička podrška” i to većem broju djece u ustanovi.
Izuzetno je problematično što u nekim školama jedan asistent pruža asistenciju većem broju djece. Ukoliko jedan asistent istovremeno provodi vrijeme s više učenika s invaliditetom u učionici, potpuno je suprotno principu individualizacije, koji garantuje Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, posebno imajuću u vidu da se radi o usluzi koja podrazumijeva pružanje podrške djetetu s invaliditetom prilikom obavljanja školskih obaveza (pomoć prilikom pisanja, hvatanja bilješki na času, izrada kontrolnih i domaćih zadataka, odlazak do toaleta, zajedničko vrijeme tokom školskih odmora i slično), što svakako zahtijeva više sati potrebne asistencije ili tokom trajanja svih časova, a ne samo par sati, ili i kraći vremenski period, kako se u praksi dešava, imajući u vidu da ostatak radnih sati asistent provodi pružajući asistenciju drugom učeniku.
Asistencija u nastavi je pravo svakog djeteta s invaliditetom ukoliko se procjenom utvrdi da im je potrebna, i kao takva mora biti obezbijeđena svakome djetetu.
