Umjetnica koja maestralno povezuje tradicionalnu balkansku muziku sa džezom, orijentalnim i savremenim uticajima, jedna od najznačajnijih i najcjenjenijih interpretatorki sevdalinke, Amira Medunjanin po treći put stiže u Herceg Novi na Guitar art summer fest.
Kaže da, kao i publika, još pamti prvi susret sa ovim gradom i koncert na Trgu od muzike u Starom gradu, ali i onaj na Kanli kuli, na kojoj će nastupiti i ovog ljeta, 2. avgusta.
– Iskreno se radujem što ćemo ponovo nastupiti na festivalu. Prvog nastupa se vrlo dobro sjećam, jer je zaista bila fantastična atmosfera i bila sam veoma srećna. Publika koja dolazi na festival je divna i to je motivišuće za muzičare. Taj spoj energije nas na bini i ljudi u publici je baš poseban. Ovog puta dolazimo u drugačijem sastavu u odnosu na prethodne nastupe i namjeravamo predstaviti i nekoliko pjesama sa novog albuma.
Naš komentar da je pronašla vlastiti glas unutar tradicije i da je često nazivaju „balkanskom Bili Holidej“, Amira skromno komentariše.
– Može biti samo jedna Bili Holidej i to je činjenica. A to poređenje je davno bilo i mnogo puta sam rekla da je nemoguće upoređivati. Kasno sam počela da se bavim muzikom i taj svijet je za mene bio potpuno drugačiji. Prije toga sam radila u kancelariji i nisam ozbiljno razmišljala da se u potpunosti posvetim muzici. A glas, kako ste rekli, uvijek je bio tu, samo nisam sve to ozbiljno shvatala.
Nije jednostavno, ali vi uspijevate da sevdah, duboko ukorijenjen u prošlosti, učinite savremenim i bliskim novim generacijama. U čemu je tajna?
– U pravu ste. Vjekovima sevdah opstaje i prenosi se s generacije na generaciju usmenom predajom, a veliki broj interpretatora prenosio je njegovu ljepotu, snagu i poetiku decenijama u prošlom vijeku, što je zaista mnogo uticalo na mnoge umjetnike. Svaka generacija ima svoje viđenje tradicionalne muzike i mislim da je upravo to razlog zašto mnogi muzičari nalaze inspiraciju u tradicionalnoj muzici, iako se posvete nekom drugom muzičkom žanru.
Živimo u vremenu ubrzanih sadržaja i kratke pažnje. Da li mislite da muzika danas još ima moć da ljude zaustavi i poveže sa sopstvenim emocijama?
– Da. Ne bi valjalo da je drugačije. Muzika nas povezuje i čini nas srećnim i boljim ljudima, prije svega. Ta moć je, po meni, nešto najsnažnije što možemo osjetiti u našim životima. Ljubav koja se rađa iz muzike ne može se porediti ni sa čim. Razumijem u kakvom vremenu se nalazimo, ali mislim da moramo imati na umu prioritete, jer smo prije svega ljudska bića, a bez ljubavi teško da možete zamisliti čovjeka.
Kada biste morali da opišete svoj umjetnički put kroz tri pjesme, koje bi to bile i zašto?
– Ima tu puno pjesama koje su obilježile moj život. Nekako su neodvojive od događaja, mjesta i ljudi. To su više slike iz mog života, a vjerujem da i ostali ljudi imaju potpuno isti doživljaj. Samo su možda situacije malo drugačije, ali emocije koje pjesme bude su, vjerujem, veoma slične. Ako bih trebala da se opredijelim, rekla bih „Pšeničice sitno sjeme“ – pjesma koja me uvijek, ma koliko puta je izvodila, pogodi u srce. Pjesma „Na hastalu gori svijeća“ jedna je od najljepših pjesama koje sam čula u životu i koja me vraća u svijet u kojem sam odrastala. Pjesma „Okreni se niz đul bašču“ je iznimno lijepa i meni veoma draga, a prati me cijeli život.
Vaši koncerti često imaju atmosferu intimnog susreta sa publikom. Kako gradite taj odnos povjerenja sa ljudima koji vas slušaju?
– Imam privilegiju da mogu izaći pred ljude i podijeliti emocije. Naša sreća je što nas ima puno koje povezuje tradicionalna muzika i svjesni smo koliko to znači svima nama. I zaista nije teško, i to od prvog takta – zajedno smo u pjesmama koje su utkane u naše živote.
Herceg Novi je grad mora, svjetlosti i sporijeg ritma života. Koliko prostor i ambijent utiču na vaše izvođenje i energiju na sceni?
– Nastupala sam u Herceg Novom nekoliko puta i zaista je uvijek bila magična atmosfera. Presrećna sam što ću imati priliku ponovo nastupiti i nadam se da će biti kao i prethodni put. U pravu ste, prostor i ambijent zaista značajno utiču i na izvođenje, ali moram reći da su ljudi prije svega ti koji nose energiju i nas na sceni motivišu i omogućavaju nam da damo sve od sebe.
Kroz godine ste sarađivali sa izuzetnim muzičarima širom svijeta. Šta vas danas najviše inspiriše kod drugih umjetnika?
– Imala sam sreću da sarađujem s mnogim muzičarima i zaista je to, barem meni, veliko iskustvo i bogatstvo. Nekako smo uvijek bili na istoj frekvenciji, jer smo svi inspirisani tradicionalnom muzikom koja je poveznica i, bez obzira na muzičke žanrove, mislim da je to najbolji početak. A bez slobode i kreativnosti ne možemo zamisliti svijet muzike.
Da niste pjevačica, čime biste se bavili? Postoji li neka druga umjetnost ili profesija koja vas
je oduvijek privlačila?
– Vjerujem da znate da sam se u prethodnom životu bavila finansijama i računovodstvom, tako da sam u svijet muzike ušla nenadano. A od ostalih umjetnosti volim fotografiju i film. Mada, ako me pitate čime bih se bavila u nekom narednom životu, onda bi to bilo cvijeće. Možda da radim u nekoj cvjećari, to bi bio moj izbor.
Kako izgleda jedan vaš dan kada niste na turneji i kada nemate obaveze prema publici?
– Obično bih trebala odmarati, ali imam puno cvijeća i to me veseli. Uvijek ima nešto da se radi oko cvijeća, a ponekad odem do planine i šetam koliko mogu.
Vaša muzika često govori o ljubavi, čežnji i pripadanju. Šta za vas danas predstavlja osjećaj doma?
– Vjerujem da su to ljudi koji me okružuju, porodica i prijatelji. Ali, već više od dvadeset godina putujem po svijetu i u mnogim mjestima se osjećam kod kuće, jer jednostavno to osjećanje možete osjetiti bilo gdje. Na svim tim putovanjima srela sam mnoge divne ljude s kojima sam u kontaktu i to prijateljstvo traje. Doživljavam ih kao da su porodica, i baš to čini moj život bogatijim.
Postoji li pjesma koju ste tokom godina pjevali bezbroj puta, a koja vas i dalje iznenadi novim značenjem?
– Ima ih mnogo. A već sam rekla da pjesme koje izvodim doživljavam i proživljavam kao da ih prvi put čujem i vjerujem da je tako i sa ljudima koji dođu na koncerte i znaju te pjesme. Nerijetko se dešava da ih ponovo iznenade.
Mnogi mladi ljudi danas tragaju za autentičnošću. Koji biste savjet dali nekome ko pokušava da pronađe svoj glas, bilo u umjetnosti ili životu?
– Mislim da nisam prava osoba koja bi mogla dati savjet. Rekla bih, možda bi najbolje bilo da više slušaju srce nego razum. Nekako od srca sve kreće i sa srcem sve završava.
Šta publika može da očekuje od vašeg nastupa na jubilarnom 20. GASF-u? Da li pripremate neka iznenađenja?
– Dolazimo u potpuno drugačijem sastavu od prethodnog puta. Veoma sam srećna što mogu predstaviti i nove pjesme. A nadam se da ćemo se malo duže družiti, jer, iskreno, dugo nismo bili i vjerujte da imamo mnogo toga za izvesti. Duga je noć, pa polako, nigdje ne žurimo.
Kada biste mogli da ostavite samo jednu poruku publici koja će vas slušati u Herceg Novom, koja bi to poruka bila?
– Nadam se da ćemo pjevati ono što nam srce zna. I ne treba nam više od toga.
