Knjige „Herbarijum za sebra“ Srđana Lekovića i „Heraklitova pričest“ Miljana Nikolića predstavljene su sinoć u foajeu Dvorane Park hercegnovskoj publici kroz interaktivno veče tokom kojeg su autori recitovali svoje stihove i govorili o njima.
Zbirka „Herbarijum za sebra“ peta je knjiga Srđana Lekovića. Naslov je nastao po uzoru na pjesmu Desanke Maksimović „Pomilovanje za sebra“, gdje je akcenat na arhaičnom terminu „sebar“, otkriva autor u razgovoru za RTHN.
– Izvorno, to je srednjovjekovna riječ za srpskog seljaka, ali u mojoj knjizi to je običan čovjek kojeg svakog dana srećemo na ulici. To ste vi, to sam ja, to su ljudi u svakodnevnoj komunikaciji i ljudi koji vole poeziju. Kada taj moj herbarijum dođe u njihove ruke, sigurno će naći i dio sebe u njemu – navodi on.
Poeziju Srđana Lekovića kritika, ali i publika, uglavnom vezuju za ljubavne motive, mada mu je dijapazon motiva, kako je kazao, mnogo širi.
– Poeziju pišem u svim pravcima. Ali na to sam izuzetno ponosan, jer je, kako bih rekao, ljubav u principu sve. To nije samo ljubav prema suprotnom polu, to je ljubav prema djeci, prema cvijetu, prema moru, prema nebu. A ako bismo se svi zapitali šta dobijemo kada dođemo na ovaj svijet, dobili bismo odgovor da dobijamo nešto nematerijalno, a to je ljubav. Sve ostalo, i dobro i loše, kupimo na ovom našem putu, svjesno ili nesvjesno, ali bez ljubavi nema spasa – istakao je on.
Miljan Nikolić je, kako je kazao, sa publikom sinoć podijelio sadržaj zbirke „Heraklitova pričest“ kao prtljag svoje duše. Filozofa Heraklita izabrao je kao istorijsku ličnost koja je živjela prije hrišćanstva i obreda pričešća.
– Meni je bilo interesantno da dovedem u taj kontekst nekoga ko dolazi iz sasvim drugačijeg kulturološkog ambijenta, s obzirom na to da sam ja došao iz Zagreba i da sam u određenoj mjeri nedovoljno inkorporiran u ovo društvo, bez obzira na to koliko je vremena prošlo. Bilo mi je potrebno da stvorim literarnog Heraklita kroz pjesme u ovoj knjizi. On je samo jedan od aspekata ove knjige, dok je ostalo nešto što sam pokušao da interpretiram na svoj način – objašnjava on.
Heraklit je bio najpodesniji lik kojeg je autor mogao uvesti u tekst da zamijeni sebe, jer ima problem sa identifikacijom u kulturološkom kodu na ovim prostorima.
– S obzirom na to da nisam religiozan u mjeri u kojoj je to uobičajeno kod nas, bilo mi je potrebno da jednog filozofa pričestim kroz poeziju. Razlika je u tome što se on ne pričešćuje, kako je to uobičajeno u našoj kulturi, hljebom i vinom ili hostijom, koja je takođe prisutna u našoj tradiciji, već se pričešćuje logosom, odnosno vatrom, to jest poezijom. Znači, on se pričešćuje riječima poezije. I on je bio najpodesniji filozof koji je, u stvari, u kulturu uveo pojam logosa, što je sama matrica vaskolike nauke, filozofije i religije. Logos kao riječ, kao um, kao nauka – pojasnio je on.
Novu knjigu Nikolić opisuje kao djelo iskovano u kotlarnici iz koje je Prometej ukrao vatru, što je simbolizovano u pjesmi „Prometejeva sjen“ posvećenoj Kolji Mićeviću. Središnji motiv razgovora postaje Njegoševa „iskra tajanstvena“ – element koji služi kao ključ za odgonetanje svjetova i naslućivanje same duše u beskraju. Ova iskra predstavlja most između materijalnog i duhovnog te potvrđuje autorovu namjeru da se nadoveže na stvaralaštvo velikih prethodnika.
