Krenuti iz malog grada i onda nizati jedan za drugim uspjeh, za nju je značilo izazov i dodatni motiv koji je probudio ambicioznost da diplomira prva u generaciji, prije apsolventskog roka, da njen doktorat bude 2014. godine proglašen za najbolji iz oblasti Molekularne biologije u Srbiji, da podjednako lako znanjem osvaja Španiju, Grčku, SAD, Srbiju…. A onda je njeno srce osvojila i njena kćerka Iva i život učinila kompletnim. Njena biografija ne staje lako u nekoliko redova i stranica, a na ponos svih nas ona je Novljanka – doktor bioloških nauka iz oblasti molekularne biologije Zorica Milošević.
Prvo je to bila ljubav prema stranim jezicima, pa onda, prema biologiji i genetici, zahvaljujući profesorici novske gimnazije koja je mnogima usadila strast prema ovoj nauci i naša Zorica je krenula punim jedrima naprijed – osnovne studije, doktorat, postdoktorske studije i posao naučnika za medicinska pitanja u američkoj kompaniji za istraživanje ljekova, ali i konsultanta u britanskoj kompaniji.
Ona radi na stalnom monitoringu pacijenata u cijelom svijetu koji su na određenoj terapiji i njihova bezbjednost mora biti na prvom mjestu, a Zorica vodi računa da se studija obavlja po protokolu.
– U kompaniji Syneos Health zaposlila sam se poslije prve godine postdoktorskih studija kao naučnik za medicinska pitanja (Medical Scientist). Do tog trenutka takva pozicija nije postojala na našim prostorima, tako da sam bila prvi naučnik u kompaniji kod nas. Nakon nekoliko unapređenja, trenutno sam na poziciji menadžera i imam svoj tim koji radi na različitim indikacijama. Moja pozicija je globalna, radim za svjetsko trzište i u saradnji sa ljekarima pratim medicinsku bezbijednost pacijenata koji su na eksperimentalnoj terapiji za određenu indikaciju. Prve tri godine sam radila na ispitivanju novih lijekova za centralni nervni sistem i za indikacije u psihijatriji i neurologiji, a tek nakon toga sam počela da radim u onkologiji.
Radila sam praktično sve tipove kancera i solidnih tumora kao i karcinoma krvi. Što se tiče centralnog nervnog sistema (CNS) radila sam na ispitivanjima lijekova na psihijatrijskim pacijentima kao što su šizofrenija, bipolarni poremećaji i depresija, ali takođe i na ispitivanjima oboljenja CNS-a na pedijatrijskim populacijama kao što su spinalna mišićna atrofija i Disenova mišićna distrofija.
Učestvovala sam na istraživanjima za velike farma kuće poput Bayer-a, Pfizer-a i Sanofi-a, ali o njihovim novim lijekovima ne smijem da govorim jer je većina njih u trećoj fazi istraživanja i još nije odobrila FDA (Američka Uprava za hranu i lijekove).
Naglašava da ljudi imaju velike predrasude kada su u pitanju farma kuće i ispitivanje novih lijekova.
– Veliki broj laika je u uvjerenju da se nedovoljno provjereni lijekovi plasiraju na tržište i da se ljudi koriste kao zamorčići, dok je realnost potpuno drugačija. Ispitivanje svakog lijeka je kontrolisano i mora da prođe stroge zakonske regulative, počevši od ustanove i ljekara koji će ih ispitivati, opreme koja je neophodna kao i praćenju bezbijednosti pacijenata, koja je uvijek na prvom mjestu u farma industriji. Vrlo je važno da je lijek bezbjedan, pored toga što je efikasan i prije svakog plasiranja lijeka na tržište stoje godine istraživanja u preklinici i klinici. Svaki lijek se prati i godinama nakon plasiranja na tržište radi procjene rizika i koristi. Interesantno je da veliki broj lijekova koji se ispituju nikada ne stignu na tržište, baš zbog toga što je pored efikasnosti lijeka jako bitna i medicinska bezbijednost pacijenata, kazala je Zorica.
Naša uspješna sugrađanka radi i kao stručni konsultant za britansku firmu koja se bavi ulaganjem u start up kompanije iz oblasti medicine i onkologije.
– U okviru kompanije radimo na implementaciji vještačke inteligencije u medicinskim istraživanjima i tražimo kompanije kojima softver vještačke inteligencije može pomoći u brzom skriningu medicinskih podataka. U timu sam zajedno sa finansijskim savjetnicima sa kojima istražujem akademske i male privatne start up kompanije. Moj dio posla je procjena relevantnosti nauke i veličine tržišta za indikaciju i lijek koji određeni start up ispituje. Start up kompanije u oblasti medicine na žalost ne zavise samo od ideje, već su potrebna velika ulaganja u opremu i ljudstvo, da bi se došlo do značajnijih rezultata. Dodatno, otežana je zakonska regulativa za funkcionisanje takvih kompanija, pa je na našim prostorima gotovo nemoguće stvoriti uslove za takve poduhvate. Cilj mog tima je da prepoznamo potencijal nauke u malim start up-ima i upoznamo investitore sa važnošću takvih kompanija, da bi eventualno uložili u njih.
Za svaki napredak potreban je veliki trud i rad, znanje i obrazovanje, a potom i svakodnevno nadograđivanje, ali kada voliš ono što radiš, nije teško da ti radni dan traje od ujutro u 9:00 do večernjih sati, iskreno otkriva Zorica.
– Sve zavisi od broja sastanaka i količine posla. Kako je sjedište većine sponzora (farma kuća) sa kojima sarađujem u Americi i Aziji, sastanci znaju da počnu tek u 4 popodne i traju do 8,9 uveče. Iako zvuči naporno, za mene je moj posao izazov upravo zbog saradnje sa različitim ljudima iz svih dijelova svijeta. Desi se da cijeli dan budem na sastancima, a isto tako ima dana kada samo pregledam podatke pacijenata ili pišem planove. Veličina kompanije mi omogućava da se bavim samo naukom, a ne administracijom. Za to postoji posebno odjeljene i poseban tim ljudi, koji obavljaju sve administrativne poslove za nas naučnike.
Osim redovnih kancelarijskih dana, moj posao se sastoji i od putovanja na razne seminare i sastanke sa klijentima. Zbog potreba posla putovala sam u Španiju, Njemačku, SAD i upoznavala eminentne ljekare iz različitih dijelova svijeta. Taj dinamični način rada, koji skoro nikada nije isti, dodatno mi razbija monotoniju i daje želju za stalnim radom i napretkom.
Smatra da krenuti iz male sredine u veliki grad zna da probudi ambicioznost i motivaciju kod studenata i budu bolji od ostalih.
– Ja sam diplomirala među prvima u generaciji, prije upisa apsolventskog roka, jer sam dobila ponudu za doktorske studije na Geteovom univerzitetu u Frankfurtu. Iako sam željela da studiram u inostranstvu, nakon posjete Frankfurtu sam odustala. Oblast kojom sam trebala da se bavim u Njemačkoj je bila bazična molekularna biologija, a mene je uvijek više privlačila primjenjena genetika i klinička istraživanja lijekova na pacijentima, te sam se odlučila za doktorat na Beogradskom univerzitetu u laboratoriji koja se bavila prekliničkim ispitivanjima lijekova u onkologiji.
U svemu tome, motiv mi je bio uspjeh i dostignuća. Još kao mala sanjala sam da radim posao kojim ću moći da doprinesem napretku nauke i medicine. Trenutni posao mi omogućava da to radim svakodnevno, u ispitivanju novih lijekova, koji mogu promijeniti tok čovječanstva.
A sve je počelo u novskoj Gimnaziji, otkriva naša Zorica.
– Ljubav prema genetici rodila se još u gimnaziji i to isključivo zbog profesorke biologije Slavice Žorić. Prilikom upisa u gimnaziju, odabrala sam društveni smjer, jer sam htjela da studiram jezike (engleski, italijanski i španski). Međutim, zbog predavanja iz biologije profesorice Žorić, u meni se rodila velika ljubav ka prirodnim naukama, a prije svega genetici.
Nakon svega što sam do sada u karijeri postigla i zbog onoga što me još čeka, nisam se pokajala što sam jezike ostavila po strani. Engleski govorim svakodnevno na poslu, a poslovni boravak u Španiji mi je pomogao da unaprijedim i znanje španskog jezika.
Uspjela je postići, kako kaže, najveći uspjeh do sada onog trenutka kada se rodila njena Iva.
– Da budem iskrena moj najveći izazov, ali i uspjeh do sada je usklađivanje majčinstva sa karijerom. Prije 11 mjeseci sam postala majka jedne divne djevojčice Ive. To me, na sreću, nije spriječilo da nastavim da radim bez prestanka. Kako sam veliki karijerista, odlučila sam da ne prekidam posao stručnog konsultanta, što nije bilo ni malo lako. Nove obaveze i odricanja donijeli su više stresa i potpuno novi život. Ipak, uspjela sam da prevaziđem sve probleme i nastavim karijeru i pored novih obaveza sa djetetom.
U doktorskoj disertaciji na fakultetu Univerziteta u Beogradu – studijski program Biologija/Genetika, bavila se uticajem određenih faktora u rezistenciji karcinoma štitaste žljezde na hemoterapiju. Istraživanja je radila u tri laboratorije u Srbiji, Grčkoj i Španiji, a njen doktorat proglašen je 2014. godine za najbolji iz oblasti Molekularne biologije u Srbiji.
– Postoji više tipova kancera štitaste žlijezde i većina njih dobro odgovara na klasičnu hemioterapiju i radioaktivni jod. Predmet mog istraživanja bio je anaplastični kancer štitaste žlijezde, jer je on izuzetno agresivan, dediferenciran i brzo prodire u okolna tkiva i daje brojne metastaze. Pošto ne reaguje na klasičnu hemioterapiju niti radioaktivni jod, moj zadatak je bio da pronađem terapiju koja će uticati na proliferaciju ovog tipa kancera.
Doktorat sam radila u tri laboratorije – prvi dio u Beogradu u laboratoriji za neurobiologiju na Institutu “Siniša Stanković”, drugi dio na medicinskom fakultetu u Ciudad Real u Španiji, dok su in vivo istraživanja na miševima rađena na medicinskom fakultetu u Larissi u Grčkoj.
U laboratoriji u Beogradu sam kreirala rezistente ćelijske linije od ćelija kancera dobijenih od pacijenata sa ovim tipom kancera. U saradnji sa Onkološkim institutom i eminentim hirurgom dr Radanom Džodićem sam prikupila tumorska tkiva pacijenata i sekvenciranjem ispitivala genetiku i promjene (mutacije) u signalnim putevima ćelija zaduženim za ćelijsku proliferaciju (umnožavanje).
Na osnovu rezultata kombinovala sam klasičnu hemioterapiju i inhibitore određenih signalnih puteva. Rezultate koji su se pokazali najbolji na ćelijskim linijama sam ispitala na mišjim modelima sa anaplastičnim kancerom štitaste žlijezde. Konačni rezultati mog istraživanja su objavljeni u visoko ocijenjenim inostranim naučnim časopisima – Translational Research i Cell oncology. Moj doktorat je 2014. proglašen za najbolji iz oblasti Molekularne biologije u Srbiji.
Postdoktorske studije započela je u Grčkoj i dobila stipendiju za nastavak istraživanja u Nacionalnom institutu za kancer istraživanja u Vašingtonu, a u isto vrijeme aplicirala za poziciju naučnika za medicinska pitanja u kliničkim istraživanjima u Beogradu (Syneos Health).
– Na kraju sam odlučila da prihvatim ponuđenu poziciju u industriji i time ispunim svoju želju, jer je to bio logičan slijed moje karijere. I pored započete profesionalne karijere, uporedo sam privela kraju i postdoktorske studije u Beogradu.
Iz bogatog naučnog iskustva kaže da naš region nije drugačiji od ostalih po broju oboljelih od kancera, ali se razlikuje po tome što kasnimo u prevenciji jer iako se broj oboljelih u svijetu povećava, stalno opada smrtnost od tih oboljenja.
– Na osnovu mog iskustva porast broja malignih tumora na našim prostorima u poslijednjih 20 godina se može pripisati i boljoj evidenciji i ažurnijem prijavljivanju novooboljelih u registru za rak. Razlozi za porast obolijevanja i umiranja od raka su i nepostojanje organizovanih programa prevencije, kao i višedecenijsko kašnjenje za evropskim zemljama u uvođenju skrining programa ranog otkrivanja tumora. Maligne bolesti su jako česte svuda u svijetu i drugi su najčešći uzrok smrti poslije kardiovaskularnih bolesti. Naši prostori po tome nisu izuzetak – razlika je samo što su razvijene zemlje uspjele da zaustave neke vrste tumora, suzbijajući faktore rizika, poput pušenja. Istina je da u cijelom svijetu raste broj novih slučajeva raka, ali i da stalno opada smrtnost, pa se sa dijagnozom raka sve duže živi. Na žalost kod nas to nije slučaj, u velikoj mjeri i zbog ignorisanja faktora rizika, ali i zbog kasnog javljanja lekaru kada je bolest već uzela maha i kada su izgledi za uspiješno liječenje znatno umanjeni.
Najbolja zaštita od obolijevanja od kancera su prevencija i njega zdravstvene kulture.
– Zdrava ishrana, izbjegavanje faktora rizika kao što je pušenje i redovni sistematski pregledi. Moje iskustvo je da se naš narod ili boji ljekara ili nema razvijenu svijest o redovnim pregledima kao mjerama prevencije. Sve što se otkrije na vrijeme – lakše se i liječi.
Meridijanima često prkosi stalnim putovanjima kojima se raduje jer sa svakog bude bogatija za pregršt novih znanja, informacija, podataka, ali ono koje srcu najviše prija je kada se uputi u Boku i Herceg Novi.
– Za razliku od ranijih godina, a zahvaljujući trudničkom bolovanju na mom primarnom poslu, ove godine sam provela više vremena u Herceg Novom nego inače. Time sam djelimično nadoknadila sve prethodne godine, kada nisam bila u mogućnosti da provodim vrijeme u svom gradu i sa svojom porodicom. I pored toga, prilikom svakog povratka za Beograd, brzo se uželim roditelja, brata i šetnji pored mora.
Virus korona je donio dosta toga loše, ali je donio i neke benefite. U periodu korone, čitav posao se prebacio na rad od kuće, a vremenom se pokazalo da time nivo efikasnosti ne opada, već i raste. Zbog toga, trenutno imam mogućnost da po ličnoj želji biram da li ću raditi iz kancelarije ili od kuće. Kako i suprug po istom principu radi za australijsko-američku kompaniju, smatramo se prilivegovanim što nismo vezani za mjesto i što možemo da biramo lokaciju na kojoj ćemo živjeti i raditi. To ujedno i otvara mogućnost da češće boravimo u Herceg Novom i da budem bliža svojoj familiji.
Obrazovanje je ključ rada, napretka, znanja i jedini ispravan put, poručuje mladima dr Zorica Milošević.
– Nije lako savjetovati mlade ljude za koji fakultet da se odluče, jer svaki pojedinac ima različita interesovanja i mogućnosti. Generalno, zanimanja koja su usponu su IT sektor i farmaceutska industrija i mislim da će tako ostati još dugi vremenski period.
Iako se u današnje vrijeme djeca edukuju putem interneta i društvenih mreža da obrazovanje nije neophodno za uspjeh i kvalitetan život, lično smatram da je to jedini ispravan put. Isto tako, studiranje ozbiljnog i teškog fakulteta ne mora nužno da znači i odricanje od putovanja, provoda i drugih slobodnih aktivnosti. Zvaljujući studijama i doktoratu imala sam priliku da na različitim mjestima u Evropi provedem i po nekoliko mjeseci, kao i da dobijem stipendiju za više od 20 konferencija širom svijeta. Dodatno, tokom studija imala sam dovoljno vremena i za izlaske sa društvom i provod.
Pored toga, obrazovanje mi je na kraju donijelo i posao koji volim, na kojem uživam i od koga mogu kvalitetno da živim.
Zbog svega toga, moj savjet mladim Novljanima je da i prije kraja srednje škole pokušaju da pronađu oblast koja ih najviše interesuje i kojom bi voljeli da se bave u životu. Svakako ne savjetujem odabir fakulteta samo zato što te nakon njega “čeka dobar posao”, već odabir nečega čime bi zaista volio da se baviš do kraja svog radnog vijeka. Ne kaže se slučajno “Ako radiš što voliš, nećeš raditi ni dan u životu”, kazala je za RTHN doktor bioloških nauka iz oblasti molekularne biologije Zorica Milošević.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Zorice, hvala što radiš za boljitak cijelog čovječanstva i srećno u osvajanju novih znanja!
