Tako snažno se pronašla u svijetu nauke i on ju je vodio dalje, od početne želje da studira biologiju do neodoljive čežnje da pomogne čovječanstvu, i kao njeni prethodnici i prethodnice, pomjeri granicu nauke. I nije odustajala ni jednog trenutka, vjerovala je u svoj cilj i kada je izgledao nedostižno. Za sve je „kriv“ perfekcionista u njoj, tako kaže u šali, ova vrijedna, marljiva djevojka, dobitnica nagrade za najboljeg studenta na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici ali i najboljeg studenta Herceg Novog 2019. godine – Novljanka Jelena Vukasović, master biotehnologije u medicini na Univerzitetu La Sapienza u Rimu.
Nagrada Opštine Herceg Novi stigla je u tako značajnom trenutku, samo dan pred polazak u Rim, pred otvaranje sasvim nove stranice njenog života i odagnala i najmanju sumnju da li je napravila dobar izbor jer kako kaže – Moj grad vjeruje u mene! Kako bih ja mogla sumnjati!
Tako je počelo, a sada je naša Jelena dio tako važnih projekata koji će značiti pronalazak novih metoda liječenja, biće još jedna Novljanka koja će čovječanstvu ponuditi bolje sutra! Prvi put odluku je donijela skroz spontano i uspjela da bude jedno od dvoje inostranih studenata koji su primljeni.
– Najprije želim da se zahvalim na ukazanoj časti i prilici da svojim sugrađanima i široj javnosti približim oblast kojom se bavim. Biotehnologija je širok pojam koji podrazumijeva upotrebu bioloških sistema, živih organizama ili dijelova u cilju njihove transformacije u nov proizvod. Pored biotehnologije u medicini, postoje i druge grane primjene u industriji, poljoprivredi, ekologiji.
Sam izbor upravo ove oblasti biotehnologije i Univerziteta La Sapienza bio je posve spontan. Znam da to nije očekivan odgovor ali moram biti iskrena. Odluku sam donijela u poslednjem trenutku, pred sam istek prijave. Po završetku osnovnih studija iz biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu prvobitni plan je bio da nastavim specijalističke na istom, uvijek iz oblasti eksperimentalne biologije i biotehnologije. Ali igrom slučaja saznajem za ovaj program na Univerzitetu La Sapienza u Rimu, koji je jedan od istaknutijih u svijetu. Znate onaj osjećaj kada vam se sve kockice poslože? E pa upravo tako sam se osjećala u tom trenutku. Leptirići u stomaku, par dana do isteka roka za prijavu, italijanski koji nisam koristila godinama. Dva mjesta za inostrane studente. Osjećala sam da moram makar pokušati. Bio je to spoj svega što volim i čime se želim baviti, medicina iza očiju javnosti, istraživanje i primjena bitehnologije u cilju boljeg razumijevanja i unapređenja ljudskog zdravlja. Širok spektar mogućnosti za dalje usavršavanje. I tako sam, ja koja inače uvijek previše razmišljam, donijela jednu od najvažnijih odluka za svoju budućnost u sekundi.
Moram priznati i to da prva nisam vjerovala da ću uspjeti, trebalo je položiti prijemni ispit ne samo iz oblasti koje sam obradila na osnovnim studijama već i mnogim drugim iz sektora medicine i farmacije, na italijanskom. Jednostavno zar ne? Ali nisam željela da se kasnije u životu pitam šta bi bilo kad bi bilo, odlučila sam da to odmah otkrijem. I bilo je. Još uvijek vidim pred očima mejl na kojem mi javljaju da sam primljena.
Naziv njenog master rada još uvijek ne smije biti otkriven javnosti, ali znajte da se sprema nešto vrlo važno.
– Istraživanje na kojem trenutno radim bavi se meduloblastomom, jednim od najučestalijih malignih tumora mozga sa prevalentnim javljanjem kod djece, iako se može javiti i u kasnijem dobu. Obuhvata čak oko 63% intrakraniajlnih maligniteta kod djece, sa učestalošću od oko 7 na milion. Ono što je bitno naglasiti jeste da postoji ogroman diverzitet unutar same bolesti, i da je svaki slučaj priča za sebe. Tek kada zakoračite u svijet molekularnih mehanizama koji se odvijaju unutar naših ćelija shvatite koliko smo zapravo kompleksni, koliko se procesa istovremeno odvija u nama upravo u ovom trenutku, i koliko je to sve savršeno koordinisano, sve dok ne prestane biti. I tada se javlja patologija. Postoje četiri osnovna molekularna tipa meduloblastoma, WNT, SHH, G3 i G4 unutar kojih se razlikuju mnogi pod tipovi u zavisnosti od konkretnih molekula i mutacija koje dovode do razvoja tumora. Fokus mog projekta jeste SHH (Sonic Hedgehog) tip, jedan od najučestalijih, takođe povezan i sa drugim tipovima kancera kao što je Basal Cell Carcinoma. Ovaj molekularni pathway je neophodan za normalan razvoj našeg nervnog sistema, najaktivniji je u početnim fazama dok se kasnije ta aktivnost postepeno smanjuje kako bi došlo do pravilne diferencijacije neurona. Do problema nastaje kada se taj fino kontrolisani proces otme kontroli najčešće usled mutacije u jednom od ključnih regulatornih proteina.
Liječenje meduloblastoma uključuje hirurško uklanjanje tumora, radioterapiju i hemoterapiju. Ukupna stopa preživljavanja je ohrabrujuća za manje rizične slučajeve, oko 80%, dok se sa porastom rizika smanjuje na 20-60%. Ali samo preživljavanje ne znači i potpuni oporavak, glavni problem navedenog protokola liječenja jesu posledice koje ostaju, naročito u slučaju djece koja su još uvijek u fazi razvoja. Pored toga postoji određena populacija ćelija, kancerogene matične ćelije, sa izrazitom otpornošću i sposobnošću dalje infiltracije i širenja. Koje bi bilo rješenje? Pronalazak vrlo precizne terapije, kojom će se eliminisati kancerogene ćelije uz očuvanje onih zdravih. Upravo na tome mi radimo. Identifikovali smo različite ciljane molekule, a fokus mog rada je upravo na jednom od njih. Ne smijem još uvijek otkrivati o kojem tačno proteinu je riječ, jer je njegov udio u meduloblastomu posve nov i do sada neispitan. Ali eksperimetni koje svakodnevno sprovodim su bez sumnje pokazali kako njegova deregulacija dovodi do gubitka kontrole nad proliferacijom ćelija i nastanak meduloblastoma kako u ćelijskim kulturama tako i u živim organizmima. Takođe, ukoliko se preciznim metodama smanji njegova ekspresija dolazi do značajnog poboljšanja. Konačni cilj jeste uspostavljanje nove terapije koja bi istovremeno povećala efikasnost i umanjila kolateralne efekte.
Ali dug je put do toga, dug je put bio i od same identifikacije datog proteina do shvatanja mehanizma njegovog djelovanja u ovom kontekstu, o kome se nije apsolutno ništa znalo. Mnogobrojne hipoteze, sati u laboratoriji, ponovljeni eksperimenti kako bi sa sigurnošću mogli tvrditi ono što namjeravamo. Nažalost, koliko god bila jaka naša želja da u što kraćem roku pomognemo što većem broju ljudi ne radi se o sprintu već o maratonu.
Klasični problemi studenata su svuda isti – obimnu materiju spremiti u što kraćem roku, pa tome dodajte i malo jezičke barijere i rekao bi čovjek da je problem narastao do granica nemogućeg, ali ovim istrajnim mladim ljudima to biva samo povod da rade još jače i više. Zato kaže da su iskustva koja je stekla na rimskom Univerzitetu pozitivna i vrijedna svakog dodatnog truda.
– Profesori su istaknuti stručnjaci u svojim oblastima, uče se najnovije tehnike a ono što je mene iznenadilo jeste to da ne postoje udžbenici koji se koriste već isključivo naučni radovi i predavanja. Međusobno smo se organizovali tako da je svako od nas imao određeni broj predavanja koja mora iskucati i na taj način smo kreirali vlastite knjige, kolegijalno. Nerijetko su uključeni i motivišući kao i duhoviti komentari upućeni saborcima koji bi izmamili osmijeh čak i u stresnim trenucima.
Primjena teorije je na visokom nivou, to je ono što mi se najviše i dopada. Nakon prve godine studija već dobijamo ideju u kojem pravcu želimo ići, da li će to biti bioinženjering ili biomolekularni. Rad na projektu koji postaje tema magistarskog rada slijedi nakon uzajamnog odabira između studenta i mentora. Nakon početne obuke, zapisivanja najmanjih detalja i protokola, započinje najljepša faza a to je samostalni rad. Dobila sam priliku da savladam mnoge tehnike, da se usavršim i u logističkom dijelu postavljanja hipoteza, dizajniranja eksperimenata i analize rezultata istih.
Postoje dva dominantna osjećanja onog trenutka kada ulazi u laboratoriju – pripadnost i zahvalnost.
– Pripadnost svijetu nauke, pronašla sam svoj poziv i čak i kada sam iscrpljena nakon napornog dana u laboratoriji znam da ne bih drugačije izabrala. Zahvalnost na mogućnosti da budem ovdje gdje jesam, da se usavršavam i oblikujem kako profesionalno tako i kao ličnost.
S toliko ljubavi prema nauci i sticanju znanja, nije teško ni da radni dan traje 12 sati, ali i pored svega, jutarnji ritual u Italiji ostaje isti za sve.
– Prikaz jednog radnog dana bez filtera. Italijani vole lagana jutra uz kafu i kroasan, tipični stereotip ali sa razlogom postoji. U skladu sa tim radni dan počinje oko 9 sati. Recimo da je to i kako bi zaista bili potpuno budni, fokusirani i spremni za rad narednih 8-12 sati, po potrebi i duže. Jedna od ključnih sposobnosti u laboratoriji jeste multitasking, vrlo često se dešava da u istom danu imamo predviđeno par eksperimenata i uz dobru organizaciju „prazno“ vrijeme jednog ispunimo sa sledećim. Ne bih vas zamarala sa detaljima mnogobrojnih tehnika koje svakodnevno koristimo, kao što su kultura ćelija, imunoprecipitacija, transfekcija, transformacija, izolovanje nukleinskih kiselina, RT/qPCR, voljeni western blot (uz notu ironije), eksperimenti in vivo… Po završetku čekaju me uobičajene kućne obaveze – naučnik i domaćica.
Kako priča naša Jelena, oduvijek su je privlačile prirodne nauke, biologija, hemija, fizika, a u opticaju je bila čak i psihologija… Ali onog trenutka kada je otkrila čitav novi svijet unutar ćelija prosto ju je prizvao sebi i znala je da je to ono čime želi dalje da se bavi.
– Prelomni trenutak se dogodio u četvrtom razredu srednje škole, kada sam za izborni predmet odabrala molekularnu biologiju i genetiku. Ostala sam fascinirana jednim čitavim novim svijetom unutar nas samih, naših ćelija. I gladna za znanjem i još boljim razumijevanjem istog. Osnovne studije iz oblasti biologije pružile su mi vrlo širok spektar znanja iz raznih oblasti i dodatno usmjerile upravo ovdje gdje sam sada. Imala sam zaista divne profesore i neki od njih su ostavili poseban trag svojom stručnošću i ljudskošću iznad svega. Svo znanje koje nosim sa sobom sigurno će naći svoju primjenu u mom daljem radu, bez obzira na to što možda neke od tih oblasti trenutno nisu u užoj sferi interesovanja.
Nikada joj nije bio problem nizati najviše ocjene, okititi se titulama Đaka generacije, a onda je podigla ljestvicu za stepen više i kao student biologije uz prosjek 9.88 postala najbolji student Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici.
– Ta čast pripada perfekcionisti u meni. Nikada nisam učila zarad priznanja, to je uvijek bilo motivisano željom da zaista razumijem to o čemu govorim. Ali kada ono dođe kao pokazatelj da se isto vrijednuje ispuni vas osjećaj ponosa. Bila sam počastvovana jer je pored mnogih odličnih studenata dodijeljeno baš meni. Dalo mi je dodatni podstrek i zapravo uticalo na to da se usudim uopšte i pokušati sa prijavom i polaganjem prijemnog ispita na Sapienzi.
Već naredne 2019. godine stiže i priznanje Opštine Herceg Novi i Sekretarijata za kulturu i obrazovanje za najboljeg studenta u svom rodnom gradu.
– Ovo priznanje ima posebno mjesto u mom srcu, i to govorim najiskrenije. Zaista sam zahvalna svom gradu i Opštini na svoj podršci koju mi pružaju. I dodijeljeno mi je baš dan pred put i početak novog akademskog poglavlja što je imalo posebnu čar. Moj grad vjeruje u mene. Kako bih ja mogla sumnjati?
Tom snagom i odgovornošću prema sebi i porodici čija je podrška bila najsnažniji temelj pobjeđivala je dalje, dan po dan, rušeći jednu po jednu prepreku.
– Studije su izazov same po sebi, a kada uz to dodamo i drugu državu, jezik, udaljenost od porodice i svih dragih ljudi, to sa sobom nosi dodatne poteškoće. Moram priznati da kada sam tek stigla ovdje, sa prvim lekcijama na italijanskom koji je tada zvučao kao kada pustimo glasovnu poruku na 2x, da postoji opcija bilo bi i 5x, bilo je teško ne pomisliti na povratak. Ali dugovala sam svima koji su vjerovali u mene, dugovala sam sebi, da makar pokušam. I drago mi je da jesam, jer nakon prvobitnog pomalo zastrašujućeg utiska vrlo brzo sam se adaptirala, istovremeno učila jezik i polagala ispite. Bilo je izazovno ali me je dodatno oblikovalo daleko izvan samo akademskog aspekta. Ono što je čest problem studenata jeste pronaći balans, posvetiti se i drugim stvarima van fakulteta. Uz laboratoriju to postaje znatno teže ali nije nemoguće. Najveći izazovi sa kojima sam se suočavala poslednjih godina bile su razne životne okolnosti koje te zapravo nauče da uvijek moraš izdvojiti vrijeme za sebe, ako želiš drugima pomoći prvo ti moraš biti dobro.
„Život je ono što nam se događa dok mi planiramo budućnost.” – prenosi nam naša Jelena jedan o životnih citata i otkriva da je sasvim sigurno za naredni period samo jedno – pokušaće da da doprinos nauci i znanje primjeni na najbolji način.
– Nacrti su uvijek tu, izrađeni olovkom, imam cilj pred sobom ali ostavljam otvorene mogućnosti dolaska do njega. Ni ovo gdje sam sada nisam planirala, postoji neka ljepota u tome da nam se prelomni trenuci u životu neočekivano pojave. Ono što mogu reći jeste da želim dati svoj skromni doprinos nauci i stečeno znanje primjeniti na najbolji mogući način.
Njenim stopama će sigurno neki od novih mladih generacija Novljana i Novljanki, a svima poručuje da zgrabe svoju šansu i ne odustaju.
– Ne propuštaje stvari koje bi mogle postati velike samo zbog toga što bi takođe mogle biti i teške. Mnogo veću težinu ima pitanje “šta bi bilo kad bi bilo” od bilo kakvog potencijalnog neuspjeha. Jer šta ako uspiješ?
Ni grad poput Rima ipak se ne može mjeriti sa Bokom, jer more ima čari kojima te zarobi i silno miriše na zavičaj.
– Još kako nedostaje Herceg Novi. Brojim dane kada ću ponovo doći. Rim je prelijep ali Herceg Novi ima moje srce. Često pomislim kako sve što mi treba nakon napornog dana jeste jedna šetnja pored mora, sladoled na Škveru i zvuk talasa da se ponovo osjetim svojom, kazala je Novljanka Jelena Vukasović, master biotehnologije u medicini na Univerzitetu La Sapienza u Rimu.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Jelena, hvala što činite dobro za cijelo čovječanstvo i srećno u osvajanju novih znanja!
PS: Grad i dalje silno vjeruje u sve vas!
