Jedna je od deset najboljih mladih inženjerki Slovenije, hrabra, odvažna mlada djevojka koja je savladavala poslovne i životne izazove dok nije zagospodarila i postala vođa tima istraživača. Interesovanje prema umjetnosti, književnosti, istoriji, medicini i tehnici još tada su joj donijeli titulu đaka generacije u SMŠ „Ivan Goran Kovačić“, a onda je spojila dvije najveće ljubavi i išla stepenicu po stepenicu do magistarske titule. I dok se vrtoglavo penje ka visinama iskreno nam poručuje da je „najveća sreća imati dobre prijatelje koji život čine kompletnim i porodicu koja zna dati najjači vjetar u leđa“. I još nešto, važno je biti blizu mora, a ono ispod Novog je najdraže – Novljanka Božidarka Radović master biomedicinske tehnike i inženjerka elektrotehnike.
Njen radni dan nikada nije isti, osim u jednom – činiti dobro za čovječanstvo i olakšati liječenje ljudi. „Uhvatili“ smo je na putu između Slovenije i Velike Britanije gdje provodi dio svog radnog vremena, a ona nam otkrila kako je sve izgledalo na početku.
– Nakon završene osnovne i srednje škole u Herceg Novom, odlučila sam da školovanje nastavim na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Završila sam osnovne studije na smjeru Elektronika, telekomunikacije i računari, a zatim i specijalističke studije na sjeru Medicinska elektronika. Put me je dalje vodio prvo u Maribor, a potom i u Ljubljanu gdje sam završila magistarske studije na Fakultetu za elektrotehniku, smjer biomedicinska tehnika. Uporedo sam i radila, tako da je po završenim studijama bilo lakše odlučiti da ostanem u Sloveniji.
A u njenom slučaju, kako kaže naša Božidarka, Slovenija je izabrala nju da nakon Podgorice nastavi na univerzitetima u Mariboru i Ljubljani.
– Imala sam ponudu profesora sa mariborskog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo, da dođem i sarađujem sa njima na jednom projektu. Nakon završenih specijalističkih studija u Crnoj Gori, to mi se činilo kao pravi korak u daljem razvoju mog obrazovanja. Nakon završenih studija u Sloveniji, ali i tokom studija jako mi se dopalo to što se znanje veoma vrednovalo, i što su vrijedni i uporni mladi ljudi dobijali šanse i vjetar u leđa i od strane fakulteta, ali i poslodavaca. Zato sam odlučila da ostanem u Sloveniji.
Na Univerzitetu u Ljubljani brani master rad koji je podrazumjevao integraciju sistema za elektronsko pretpisivanje lijekova sa inforamcionim sistemom koji se koristi u apotekama unutar bolnice.
– U suštini govori o tome kako automatizovati proces, pa da se pretpisana terapija hospitalizovanom pacijentu automatski pošalje u informacioni sistem u bolničkoj apoteci. Čitava komunikacija između dva sistema je bazirana na standardu FHIR (Fast Healthcare Interoperability Resources) koji se i koristi u zdravstvu za razmjenu podataka. Ovom integracijom je smanjen veliki broj grešaka u procesu koji mogu da vode i do ugroženosti zdravlja pacijenta.
Njen talenat, odgovornost i marljivost odmah po dolasku u Sloveniju prepoznaje kompanija Better za koju počinje da radi 2017. godine i potom grabi snažno dalje do pozicije vođe tima za razvijanje aplikacije BetterMeds.
– Kompanija Better je slovenačka kompanija sa sjedištem u Ljubljani, ali ima svoje kancelarije (ogranke) u Engleskoj i Njemačkoj. Aplikacija koju mi razvijamo koristi se u Sloveniji, širom Engleske, na Novom Zelandu, pa stižemo i do Australije. Better sa svojim rješenjima u oblasti digitalizacije zdravstva posluje širom svijeta. Aplikacija BetterMeds se koristi u bolnicama i omogućava ljekarima da elektronski pretpišu lijekove, koje potom pregledaju farmaceuti i koje medicinske sestre apliciraju pacijentima, i sve akcije bilježe u aplikaciji. Dakle aplikacija zapravo ima za cilj, digitalizaciju procesa povezanih sa lijekovima, od pretpisivanja, aplikacije do prenosa potrebnih podataka drugim sistemima. Upotrebom elektronskog sistema za pretpisivanje i aplikaciju lijekova se znatno smanjuje broj grešaka u procesu, olakšava posao svim zdravstvenim radnicima i podiže nivo bezbjednosti pacijenta.
I ništa nije daleko kada je nauka u pitanju, svijet postaje mali pa i daljine koje se obično čine nepremostivim između kontinenata. Kada povežete ljubav prema svom poslu, kada vam daju podršku, kada znate da zgrabite i ostvarite svoj cilj, planeta vam je na dlanu, a svaki dan izazov koji jedva čekate da savladate, baš kao što to radi i naša Božidarka.
– Ljepota mog posla je da je svaki dan drugačiji. Radim u multidisciplinarnom timu, i povezujem više različitih ekipa od analize, dizajna do poslovne analize i prodaje pa sve do tehničke implementacije i razvojnog tima. Komuniciram sa strankama i korisnicima aplikacije, sa potencijalnim partnerima, i onlajn i uživo. I da, upravo zato su dio mog posla i putovanja uglavnom u svrhu posjete bolnicama u kojima se koristi naša aplikacija. Naravno, kao vođa ekipe odgovorne za razvoj aplikacije, moram i biti u korak sa svim novim trendovima u oblasti digitalizacije zdravstva, pa je i dio svakog dana učenje i istraživanje novih stvari.
Od trenutka kada je kročila u OŠ Milan Vuković do titule đaka generacije u gimnaziji SMŠ Ivan Goran Kovačić, priča nam kako je imala mnogo interesovanja, iz različitih oblasti, od umjetnosti, književnosti, istorije pa sve do elektrotehnike i biomedicinske tehnike.
– Mnogo me raduje istraživanje novih stvari, i otkrivanje šta sve čovjek može uz tehnologiju napraviti, da bi pomogao čovječanstvu. Biomedicinska tehnika je spojila moje dvije velike ljubavi tehnologiju i medicinu. Zanimalo me je na koje sve načine može tehnologija pomoći daljem razvoje medicine, a samim tim razvoju čovječanstva.
Upravo ta ljubav, takav motiv da čini dobro za druge, dali su joj snagu da savladava dio po dio i znala je da ako da svoj maksimum, rezultat neće izostati.
– Bilo je tu mnogo izazova, od polaganja ispita na slovenačkom jeziku, do odgovornosti kada je prva funkcionalnost ili modul aplikacije koji sam razvijala, zaista ušao u upotrebu u bolnicama. Mislim da je svim tim izazovima zajedničko bilo pitanje: Šta ako ne uspijem? Šta ako ne budem znala ili mogla više? Ali mislim da su takve misli i faze, posebno tokom odrastanje normalne i do neke mjere zdrave za razvoj čovjeka. Kada god sam dolazila do nekih većih izazova držala sam se toga da uradim sve što je do mene, da ja budem zadovoljna odrađenim. I uvijek kada sam dala svoj maksimum u datom trenutku, došli su i rezultati.
Tri osobe čine njen najsnažniji temelj, znače beskrajnu ljubav i podršku, znače sigurnost i povjerenje – sestra, mama i tata.
– Uvijek su mi davali vjetar u leđa, vjerovali u mene i moje odluke. Savjetovali i dijelili sa mnom svoja iskustva, ali istovremeno bodrili da izgradim svoja. Dali su mi slobodu, ali i sigurnost. Mislim da je bilo najbitnije to što su me podržavali i kada sam možda griješila, jer sam i iz grešaka učila. Podržavali su me da donosim samostalno odluke o svom životu, i da biram ono što želim. Mislim da su odlično napravili balans između toga da me savjetuju kada treba, ali ipak motivišu da sama donosim odluke. Naučili su me i pravim vrijednostima, poštovanju i ljubavi do sebe i drugih, upornosti i doslednosti. Tako da mi vjerovatno samo ostaje da se zahvalim i sestri i mami i tati, koji su prehodali sa mnom sve puteve do sada.
I dok dinamični radni dani, istraživanja, putovanja, ostaju sa jedne strane, naša Božidarka priča da je to samo jedan dio, ali ne i čitav život. Pravo bogatstvo je sakriveno u drugim stvarima i ljudima.
– Kao što sam već rekla slikanje, knjige, muzika, istorija su moje velike ljubavi. Sport, takođe. Tokom srednjoškolskih dana sam bila i dio prvog tima ženskog odbojkaškog kluba Herceg Novi, i ljubav prema odbojci traje i dalje. Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko ima prijatelja, a ja mogu da se pohvalim veoma dobrim prijateljima za koje uvijek ima vremena. Najduža studija o sreći je pokazala da su najsrećniji ljudi oni koji imaju uređene odnose sa drugim ljudima, i da su zapravo odnosi sa drugima pravo bogatstvo. Dobro je znati da su posao i karijera dio života, ne čitav život. Tako da sam zagovornica ulaganja u slobodno vrijeme i kvalitetne odnose sa ljudima oko vas, a koji vama prijaju.
Baš takve ljude sabrala je oko sebe ma gdje da se nalazi i radi, u svom Herceg Novom, gradu djetinjstva, onom iz kojeg se vinula dalje u svijet, ili u Sloveniji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj…. I gdje god da je, kaže da joj nedostaje samo jedna stvar.
– Nedostaje mi more, ali imam sreću da ipak nisam toliko daleko, pa mogu relativno brzo da dođem kada me uhvati nostalgija.
Onima koji kreću u svijet nauke, koji će sutra ići njenim ili stopama nekih od naših mladih uspješnih Novljana, Božidarka poručuje da je najbolja i najisplativija investicija ako ulažete u sebe, svoj razvoj i obrazovanje.
– Poručujem im da misle svojom glavom. Da posmatraju svijet oko sebe i budu prisutni u trenutku. Da poštuju druge ali i sebe. Da sanjaju, ali i rade za svoje snove. Da idu korak po korak. I da ne zaborave, da vrijeme radi za njih, ako i sami rade za sebe i na sebi. U svijetu u kom se sve vrti oko investicija, najbolja i najisplativija investicija na dugi rok je investicija u samog sebe. To vam niko nikada ne može uzeti, kazala je za RTHN Novljanka Božidarka Radović, master biomedicinske tehnike i inženjerka elektrotehnike.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Božidarka, hvala za dobro koje činite za čovječanstvo i srećno u osvajanju novih znanja!
