U Institutu za biologiju mora ukazuju na značaj zaštite i očuvanja biodiverziteta mora posebno Bokokotorskog zaliva. Sve je više otpada na morskom dnu, što utiče na eko-sistem. Klimatske promjene dovele su do novih invazivnih vrsta, koje se rasprostiru na širim područjima.
Dr Slavica Petović, viši naučni savjetnik u Institutu za biologiju mora Univerziteta Crne Gore, u okviru Laboratorije za zoo bentos i zaštitu mora, bavi se i ronjenjem, radom na terenu. Zajedno sa kolegama iz te laboratorije, koji su takođe, osposobljeni za ronjenje, radi na prikupljanju podataka živog svijeta sa morskog dna.
– Pored naučnog znanja, naš posao zahtijeva i fizičku aktivnost. Puno toga možemo na terenu da uradimo. Ronilački posao nije lak. Tokom procesa ronjenja, pravimo bogatu foto-dokumentaciju i pravimo snimke. U mogućnosti smo da identifikujemo veliki broj vrsta na licu mjesta. Neke vrste zahtijevaju laboratorijsku obradu, uzimamo uzorke i donosimo ih u laboratoriju u Institut, da bliže određujemo njihovu taksonomsku pripadnost, kazala je, između ostalog, u emisiji Minuti za nauku, dr Petović.
Biocenoze ili životne zajednice, koje se razvijaju na morskom dnu su izuzetno kompleksne. Postoje neka prioritetna staništa, naročito na području Bokokotorskog zaliva, koja su prepoznata shodno direktivama EU, konkretno Direktivi o habitatima:
– Akcenat stavljamo na spoznavanju kvaliteta tih zajednica. To su prvenstveno livade, morske trave, posidonije oceanike, isto tako i koralgene zajednice. To su izuzetno kompleksne zajednice u okviru kojih se nalazi veliki broj vrsta, neke uobičajene i široko rasprostranjene, a neke su rijetke, ugrožene, nalaze se na listama zaštićenih, dok imamo i nove vrste koje su došle u zaliv kao posljedica klimatskih promjena i nekih promjena u mehanizmu morskog eko – sistema. Različiti su vektori unošenja tih vrsta, a najčešće dođu putem plovila, u obliku jaja ili manjih jedinki u balastnim vodama. Nama kada dolaze kruzeri ili jahte iz Indijskog, Tihog okeana mogu da donesu neki organizam i kada se nađe u akvatorijumu će da se odomaće u našim vodama. Ribe lakše mogu da dođu slobodnim kretanjem.
Postoje morski areali, koji su stavljeni pod zaštitu čime su regulisane aktivnosti, postoje zoniranja. Regulisane su aktivnosti u odnosu na zone. U zadnje vrijeme, proglašena su tri zaštićena područja Platamuni, Katići, stari Ulcinj. Mi smo odradili svoje i država je legislativom usvojila mjere održivog upravljanja. U Boki Kotorskoj zaštićena su područja Sopota i Dražin vrta. Odrađena je studija zaštite i prije nekoliko dana održana javna rasprava. Važno je pitanje kako će se to područje staviti pod zašititu, gdje su detektovane značajne zaštićene vrste, gdje su relativno dobro očuvani habitati, koji su od izuzetnog značaja. Svjedoci smo da su klimatske promjene prisutne svuda, koje se održavaju i na morski ekosistem. Samo zdravi organizmi mogu da se odupru tim klimatskim promjenama, samo očuvani habitati mogu da se bore protiv otopljavanja mora, zakiseljavanja mora i svega što klimatske promjene sa sobom nose, pojašnjava dr Petović.
Tokom terenskog rada, istraživači su otkrili da je veliki dio našeg podmorja pod antropogenim uticajem, sa biološkog i hemijskog aspekta. S druge strane se javljaju mehanička oštećenja od sidrenja, velikih količina otpada na morskom dnu.
– Baš konkretno smo hercegnovski zaliv dobro istražili. Vidjeli smo ogromnu količnu čvrstog otpada, šuta, koji sa kopna putem potoka i bujičnih kanala dospjeva u more, raznovrsnog otpada, koji i putem potoka i bujičnih kanala, se zatrpavaju negdje na kopnu, onda kad naiđe velika kiša sve završi na morskom dnu. Velike količine čvrstog otpada se direktno bacaju u more. Svaki čvrsti predmet oštećuje vrste, kao što je sunđer, zaštićena vrsta, koja je pričvršćena za morsko dno i koje trpe takve vrste uticaja. Isto tako i sidrenje na nedozvoljenim pozicijama uništava livade morske cvjetnice, a ovdje je prisutna ne samo posejdonija, nego i druge. To su sve zaštićene vrste i izuzetno značajne za morski eko sistem, kao što su šume na kopnu, tako su morske cvjetnice u moru. Za oporavak potrebne su desetine, stotine godina – da bi se obnovila uništena površina. Cio potez Zelenike i potez Kumbora nailazili na velike količine čvrstog otpada, na svašta se nalazilo, gume, šut, olupine automobila, otpad bijele tehnike, aparata domaćinstva, vrša, napuštenog ribolovnog alata, plastike i ima tu svega…Akcije čišćenja podmorja, bi trebalo biti mnogo češće i sveobuhvatnije i da budu vođene pod stručnim nadzorom, ukazuje dr Petović.
Problem je sve veće zatrpavanje obale betoniranjem usljed velike gradnje na primorju.
-Tokom istraživanja koja traju godinama, sami su dolazili do određenih zaključaka da na pojedinim područjima gdje je kaulerpa bila široko raprostranjena, povukla, što je dobro jer nije došlo do dalje ekspanzije ove vrste alge. Morski eko-sistem još uvijek ima kapacitet da se more izbori sa svim tim pojavama, ističe ona.
Tokom terenskog rada, istraživači su otkrili da je veliki dio našeg podmorja pod antropogenim uticajem, sa biološkog i hemijskog aspekta. S druge strane javljaju se mehanička oštećenja od sidrenja, velikih količina otpada na morskom dnu.
Dr Petović napominje da, kroz svakodnevne aktivnosti, u Institutu za biologiju mora, nastoje da utiču na podizanje svijesti sa naučnog aspekta, da ne ostane samo na naučnim radovima, već da bude primijenjeno i na korist svima, koji žive na moru i od mora.
-Ne smijemo oduzimati od mora, više nego što nam dozvoljava, jer će se jednog dana vratiti ili nama ili budućim generacijama. Apelujemo na sve da ne treba da zauzimamo more, ne smije zatrpavati radi stvaranja plaža, novih područja za izgradnju objekata. Čim se narušava ta obalna linija, uništava se i živi svijet, jer u tom plitkom sloju najintenzivniji su procesi, i fotosinteze i stvaranja organske materije, stvaranja kiseonika i tu je bogatstvo vrsta. Kad se to uništi, jedan veliki dio morskog biodiverziteta je unišeten. Čim se uništi biodiverzitet i pod uticajem klimatskih promjena, odmah se to more zagrijava. To more više neće biti privlačno nikome, turisti neće dolaziti da se kupaju u nekoj bari. Moramo sačuvati prvenstveno Bokokotorski zaliv, koji je specifičan zbog svog oblika i načina postanka. Jedinstven je kao takav, na Mediteranu. Pod velikom je pretnjom, a riječ je o slabijoj cirkulaciji, slaboj izmjeni sa otvorenim morem. U more pritiče velika količina slatke vode, što ukazuje na specifičan živi svijet, objašnjava dr Petović.
Dr Slavica Petović podsjeća, da se lokaliteti zlatnog korala (Savalia savaglia), na području Sopota i Dražin vrta nalaze već na desetak metara, dok se u Mediteranu nalaze znatno dublje, na 70 metara. Znači, da se kod nas na maloj dubini nalaze uslovi za život ovih vrsta, dok se na Mediteranu pronalaze na mnogo većim dubinama. I to su naše specifičnosti, koje trebamo da iskoristimo i da sačuvamo.
Ilustracije: Institut za biologiju mora UCG / fb
