Sjećanje: Odlazak profesora Krsta Kika Kosića, čovjeka koji je fiziku pretvarao u životnu mudrost

Od profesora Krsta Kika Kosića oprostili su se iz GP „Idemooo!“.

-Herceg Novi je primio tužnu vijest koja je duboko pogodila sve generacije koje su prošle kroz klupe Srednje mješovite škole „Ivan Goran Kovačić”. Preminuo je Krsto Kiko Kosić, dugogodišnji profesor fizike, čovjek velikog srca, blagog osmijeha i nepresušne životne energije. Sa njim odlazi čitava jedna epoha novskog prosvjetiteljstva, ali ostaje neizbrisiv trag u dušama hiljada đaka kojima je bio mnogo više od predavača.

Profesor Kiko nije samo predavao fiziku – on je kroz zakone prirode učio mlade ljude zakonima života, poštenja i ljudskosti. U učionici je posjedovao onu rijetku, dragocjenu harizmu zbog koje su ga voljeli i oni kojima prirodne nauke nisu bile jača strana. Svako njegovo predavanje imalo je dušu, a svaka ocjena bila je obojena dubokim razumijevanjem i očinskom blagošću. Bio je omiljen kod svih generacija jer je u svakom učeniku vidio čovjeka u nastajanju, pružajući podršku i toplu riječ onda kada je to bilo najpotrebnije.

Kada je završio svoj radni vijek u prosvjeti, profesor Kosić nije utihnuo. Svoju neumornu energiju i ljubav prema zavičaju pretočio je u očuvanje tradicije i istorije, ostavljajući iza sebe dragocjene zapise o svom rodnom kraju. Njegovo djelo ostaće kao trajni spomenik njegovoj posvećenosti i ljubavi prema Crnoj Gori i Boki Kotorskoj.

Grad pod Orjenom danas tuguje za jednim od svojih najplemenitijih sugrađana. Generacije đaka nosiće uspomenu na profesora Kika kao svjetli primjer dobrote i gospodstva. Hvala mu za svako znanje, za svaki topli osmijeh i za nezaboravne školske dane koje je učinio ljepšim.

A nauka kojoj je posvetio život uči nas da se u kosmosu ništa ne gubi, već samo mijenja svoj oblik. Zakon o održanju energije, koji nam je tako strpljivo objašnjavao, podsjeća nas da smrt nije kraj, već samo prelazak u neko drugo stanje. Mi smo, na kraju krajeva, samo dio ove čudesne svemirske arhitekture – komadići zvjezdane prašine koja je na trenutak oživjela, prohodala i dobila dar da misli, osjeća i voli.

Zato vjerujemo da se Kikova energija nije ugasila. Ona se samo vratila zvijezdama od kojih je i potekla. Tamo negdje, u nekom beskrajnom prostranstvu, njegov topli glas ponovo odjekuje pred nekim novim, nebeskim klupama, dok sa istim onim blagim osmijehom nastavlja da drži svoja predavanja o zakonima svjetlosti i vječnosti.

Putuj mirno među zvijezde, dragi profesore, navedeno je u saopštenju GP „Idemooo!“.