Na vijest o smrti slikara i našeg sugrađanina Ilije Martinovića prva pomisao bila je retrospektivna izložba koju je priredio prošle godine u gradskoj galeriji i naslovio „Umjetnost bez granica“. Njome je ispunio jednu od svojih velikih stvaralačkih želja, jer nije prečesto izlagao, a nama pokazao da je i u stvaralaštvu i u životu bio čovjek koji nije priznavao granice.
U njegovom velikom, dobrom srcu, u skromnoj, tihoj priči, u raskošnom stvaralačkom svijetu mjesta su imali svi , Herceg Novi i Boka, pomorski kapetani i ribari, dobroćudni novski oriđinali, bokeške kundurice, naša java i snovi, emocije i sudbine…
Ilija Martinović rođen je u Podgorici, 1944. tokom savezničkog bombardovanja Podgorice u kome su pogonuli njegov otac i baka… Ovaj pretežak udarac, pričao nam je prije dvije godine, majka nije nije mogla da podnese i sama je mlada preminula a on je sa sestrom odrastao u Domu za ratnu siročad, kasnije u Domu u Bijeloj koji je napustio sa 18 godina. Završio je potom Umjetničku školu u Herceg Novom, a Pedagošku akademiju –likovni smjer u Nikšiću.
Kada sam došao u Herceg Novi, kao da me Bog pogledao, govorio je Ilija uz blagi osmjeh, pa je i sam Herceg Novom tokom punog radnog vijeka ali i kroz stvaralaštvo, dao najbolje što je mogao. Poslednjih godina činio je to podržavajući Hercegnovsku likovnu scenu, Hercegnovski zimski salon, humanitarne akcije gradskih nevladinih organizacija, rad Umjetničke galerije „Josip Bepo Benković“ …
Želimo mir njegovoj dobroj duši u nekom nebeskom ateljeu.
Porodica Ilije Martinovića saučešće prima danas u Gradskoj kapeli na Savini od 12 do 15, a sutra (25. maj) na dan sahrane od 12 do 16 na groblju u Trebesinu.
