Napustio nas je i Dragan Mračević, dugogodišnji posvećeni turistički radnik, zaljubljenik u Boku, Novi, more i jedrenje, prijatelj umjetnosti i umjetnika, osnivač galerije „Spinaker” koja je imenom svjedočila njegovu ljubav prema moru i jedrenju. Radom je, od 1995. godine, svjedočila Draganovu kreativnost, nepresušnu dobru volju da uvijek više i bolje promoviše kulturu, istoriju i turističku ponudu Herceg Novog.
Desetak godina organizovao je Dragan u galeriji Spinaker međunarodnu likovnu koloniju, u vrijeme trajanja Praznika mimoze. Pod njegovim krovom okupljali su se i stvarali slikari iz Crne Gore, Srbije, Bugarske, Makedonije, Grčke, Italije, Francuske, Južne Koreje, Hrvatske, BiH, Slovenije, Austrije, a on je govorio da je slikarstvo „ljubav i nježnost”, da morate da volite ljude da biste voljeli sliku, da morate radom da stvarate dobru energiju i emocije koje će onda umjetnici i svi gosti iz Novoga odnijeti u svijet.
Njegovi gosti su govorili – inspirativan je Herceg Novi ali dobra atmosfera u galeriji Spinaker je ono što dodatno pokreće. To su bili razlozi zbog kojih su se godinama vraćali gradu i Spinakeru.
I slikarski bard Vojo Stanić imao je puno povjerenje u Dragana Mračevića pa je iz toga i višedecenijskog prijateljstva nastala fotomonografija „Vojo i more”. Na promociji je Dragan, s puno razumijevanja, nježnosti i ljubavi neophodnih svakoj umjetnosti rekao da Vojo Stanić jedreći slika, a sjedeći u svom ateljeu, u kratkim zimskim danima, jedri. Otud sa njegovih platana promiču putnički brodovi i jedrenjaci i brazdaju vode zaliva… Knjiga „Vojo i more“ bila je i ostaje važan prilog istoriji umjetnosti ne samo Crne Gore već i regiona.
Galerija Spinaker, zahvaljujući predusretljivosti i tradicionalnom bokeškom gostoljublju Dragana Mračevića postala je u jednom periodu respektabilni reprezent likovnog života grada. Ne smijemo zaboraviti, Dragan je bio stalni učesnik Malog salona hercegnovskih galerija i jedan od onih koji su istrajno i iskreno podržavali međunarodni festival „Bruna Špiler” darujući godinama sliku kao nagradu najuspješnijim učesnicima.
Znao je da pohvali sve što je u gradu bilo za pohvalu i da s puno pažnje kritikuje ono što nije valjalo. Dragan je zaslužio dugo sjećanje a njegova duša mir i veliko bijelo jedro na nebeskim prostranstvima.
