Radnici će pumpama iscrpiti vodu, kako bi očistili dno od prljavštine i mulja, nakon čega će sipati čistu vodu i vratiti ribice u fontanu. Riječ je o redovnom čišćenju ribnjaka i održavanju vodovodnog sistema jedne od najstarijih fontana u gradu. Park je i dalje u vlasništvu Vektra Boke, ali o njemu brine Opština Herceg Novi u saradnji sa komunalnim preduzećima.
-Ovo je redovno godišnje čišćenje i revitalizacija ribnjaka, sa vodovodnim sistemom, koji funkcioniše na osnovu prečišćavanja. Ribice vadimo i poslije ćemo ih vratiti, priča radnik Milisav Barjaktarović, koji je sa kolegama apelovao da nesavjesni ne bacaju smeće u vodu, čime ugrožavaju ribice i narušavaju skladnost jedinstvenog parka Boka.
Fontana radi, iz koje Novljani i brojni turisti nalaze osvježenje u ovim vrelim danima.
Duže od 18 godina istrajno i s puno ljubavi penzioner Mifto Coković, čisti fontanu u parku „Boka“. Nemar koji pojedinci iskazuju prema svojoj okolini, devastiraju, uništavaju i bacaju otpad, Coković s puno strpljenja ispravlja dolazeći svakog jutra u park. Redovno hrani golubove, očisti fontanu i okolinu.
Podsjećamo, vrijedna skulptura posvećena Dijani boginji lova , rad Pjetra Palavičinija ( Pietro Pallavicini) postavljena je u fontani Parka još u vrijeme zlatnog doba hotela „Boka“, koji je počeo da radi 1913. a srušen je u zemljotresu 1979. godine. Po fontani i vrijednoj skulpturi prepoznaljiv je Park bivšeg hotela “Boka” i Herceg – Novi. Rekonstrukcijom ribnjak, odnosno, fontana nije dobio autentičan izgled po uzoru kakav je bio prije pedesetak godina.
Prema riječima inženjerke pejsažne arhitekture Milice Berberović, samim popločavanjem, bez cvijetnih leja, postavljanjem hidro sistema nije postignuta autentičnost ribnjaka, iz starih razglednica.Namjesto cvijetne leje oko fontane sa ogradicom, ribnjak je popločan kamenom. Nekada je sistem prečišćavanja vode bio održavan prirodnim putem pomoću lokvanja i irisa, sa korijenjem uronjenim u vodu manjeg bazena. Te biljke su održavale sistem prečišćavanja, čime se čista voda pumpom prebacivala u bazen sa ribicama, koje su imale sasvim prirodno stanište, bez imalo hemikalija. Leje cvijeća sa ogradiocom su stvarale distancu od direktnog dodira sa ribicama, što je njih štitilo.
Danas nema cvijeća oko ribnjaka ni distance kako bi se ribice zaštitile.
