Ispred nekadašnjeg hotela Igalo koji je već skoro 15 godina zakatančen i devastiran, okupili su se bivši radnici Vektra Boke kako bi još jednom ukazali na neispunjene zahtjeve i neisplaćena potraživanja iz radnog odnosa. Obespravljenim radnicima podršku su večeras pružili bivši radnici RVI, predsjednik SO Ivan Otović, brojni građani, odbornici, kolege iz Nikšića kao i poslanik Maksim Vučinić koji je i predsjednik Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije.
Predsjednik NVO “Bivši radnici Vektra Boke” Đorđe Rajak kazao je da se godinama na račun firme u reorganizaciji nije slio nijedan cent od zakupa poslovnih prostora i prodaje imovine.
-Zato tražimo od nadležnih da preispitaju gdje je novac od zakupa lokala, parkinga i ostalih objekata Vektra Boke i pozivamo tužilaštvo da preispita svaki ugovor. Zašto niko ne reaguje da vidi gdje su pare od 350 gostiju koji su u hotelu Plaža. Preko kojih računa se radi, i gdje odlazi novac? – kazao je on.
Rajak je podsjetio da je novi vlasnik prodao veliki dio imovine Vektra Boke ali da se novac slivao na račune drugih Brkovićevih firmi čime je izbjegao plaćanje potraživanja svim povjeriocima. Kao primjer je naveo i prodaju objekta i zemljišta na Žanjicu što je, kako je naveo, bilo suprotno kupoprodajnom ugovoru.
Okupljenim radnicima obratila se i Olivera Doklestić koja je istakla da je tu da kao građanka da pruži podršku radnicima u njihovoj borbi za ostvarivanje prava.
– Grad Herceg Novi je grad u kome turizam postoji 120 godina. Turizam u Crnoj Gori počeo je u Herceg Novom. Sjetimo se hotela porodice Mađar koji je izgrađen 1901. Sjetimo se veza sa Dubrovnikom odakle smo crpili znanja i gdje je Ilija Budeč sticao znanja i pretočio ih u Herceg Novi sa puno ljubavi i puno pravog profesionalnog odnosa. I svi vi bili ste takvi, iskreni i puni entuzijazma – kazala je Doklestić.
Ona je podsjetila na godine kada je Herceg Novi bio među 10 najrazvijenijih gradova bivše Jugoslavije i istakla da je urušavanje hotelske privrede počelo nestankom hotela Boka ali da su je Vektra Boka i njen vlasnik Dragan Brković „dokusurili“.
– Herceg Novi je početkom 21. vijeka bio najjači turistički grad u Crnoj Gori. Šta se desilo nakon toga vi najbolje znate i vi ste to osjetili na svojoj koži, a grad je to debelo osjetio na svojoj ekonomiji. Privatizacijom smo praktično preko noći iz jednog socijalističkog sistema ušli u tzv. neoliberalizam, kapitalizam koji je neznalicama omogućio da ovladaju kapitalom koji im ne pripada. Danas od 1200 zaposlenih imamo 250 tužnih sudbina okupljenih ovdje. Urušavanjem HTP Boka urušen je čitav HN i ja tvrdim da je osmišljeno tako. HN je bio među 10 najrazvijenihjih gradova bivše Ju a danas je na poslednjem mjestu u CG. Mnogo novca je odliveno iz našeg grada. Sve ove hotele, restorane ste vi gradili izdvajanjem od vaših plata, odvajanjem od vaših usta a vraćemo vam je nožem u leđa tako što ste izbačeni na ulicu i što danas morate da tražite ono što vam pripada – kazala je Doklestić i izrazila nadu „da će sa skupa u Igalu otići poziv i poruka građanima da shvate koliki je značaj da se Bokina imovina vrati tamo gdje treba i da se oduzme onima koji su je na upravljanje dobili ispod žita“.
– Nadam se da ćemo se izboriti za to da se pravo vrati na pozicije pravde. I da vratimo Herceg Novi na pozicije koje je nekada imao – kazala je Doklestić.
Miro Lučić čija je majka bila zaposlena u Boki a i on kao školarac radio tokom sezone, je kazao da je za njega ta firma sjećanje na bezbrižno odrastanje i sigurnost koju je donosila njegovoj porodici.
– Znao sam da mogu zaraditi neki džeparac za zimu, za školu, da će majka donijeti siguran novac u kuću. Vidimo danas kako su ove plate nesigurne i da će taj naš skromni porodični kućni budžet da bude obezbijeđen na taj način da možemo da živimo dostojno čovjeka, kao jedna sasvim normalna i funkcionalna porodica. Meni je u sjećanju ostao hotel Plaža kao mladome momku, ostali ste mi vi, njeni radnici, ostala mi je neka hramovska tišina, mir i smirenost tog hotela u koji sam ulazio kao u nešto što je bilo sveto i činilo mi se da tako nešto nisam mogao da nađem u Šeratonu, Hiltonu, Ramadi i nekim egzotičnim mjestima gdje me je put nosio. Toliko mi je teže što vas danas vidim u ovoj situaciji a još mi je teže što nisam u nekoj mogućnosti da vam pomognem osim da vam dam podršku onu iz srca i one emocije koju sam uvijek imao za ovaj grad i za ovo preduzeće. Ne znam koliko će dugo trajati da se ovaj problem riješi ali jedino što mogu da vam kažem jeste da cijeli grad stoji ovdje uz vas, bez obzira što nas danas nema toliko, ali vjerujem da ćemo moći da se okupimo i da ćemo moći da motivišemo sugrađane da svi skupa izađemo i da riješimo vaš problem – poručio je Lučić.
Maksim Vučinić, predsjednik Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije podsjetio je na zaključke donijete na sjednici prije tri mjeseca ističući da je samo jedan djelimično ispunjen.
– Prvi i osnovni zahtjev koji nije ispunjen jeste da se po odluci Ustavnog suda vaša potraživanja iz trećeg isplatnog reda stave u prvi isplatni red. Podsjećamo sa sjednice Komisije zatraženo je od Privrednog suda da se obustavi dalja prodaja imovine osim one koja je nužna prema stečajnom programu, a od tužilaštva informacije o tome da li vode istragu o ovoj privatizaciji i u kojoj je fazi. Tražiće i da se u slučaju proglašenja stečaja u “Vektri Montenegro” imovina “Vektra Boke” izdvoji iz stečajne mase – naveo je on.
Vučinić je kazao da je na toj sjednici Komisije Dragan Brković obećao radnicima isplatu potraživanja u roku od nekoliko dana ali da obećanje nije ispunio ali i poručio da je predsjednik Privrednog suda “ peta kolona stečajne mafije“.
– Zahtjevamo ovdje od nadležnih institucija, od tužilaštva da spasi sebi obraz da uradi nešto dok je još u mandatu. Za radnike HTP Boke takođe tražimo od svih nadležnih institucija da ispoštuju zaključke 6. sjednice Komisije i da pomognu vama u konačnom ostvarivanju vaših prava. Ukoliko se to ne desi ja vam ovdje obećavam da ćemo ići u bilo koju radikalizaciju koju smatrate djelotvornom – poručio je Vučinić.
Predsjednica NVO „Manjinski akcionari RVI“ Vesna Milošević kazala je da je svima poznat „hod po mukama“ radnika Vektra Boke, ali da u ništa boljoj situaciji se nalaze i bivši radnici RVI-a.
– Naime mi smo bivši radnici, a sadašnji penzioneri i sve što smo tražili to je isplata akcija koje smo mi stvarali i gradili po nekoj solidarnoj, minimalnoj cijeni. Na žalost to nećemo dočekati, možda neko i hoće, a mnogi su i umrli. Izgradili su jedan divan hotel, RVI je nekada bio primjer grada, opštine, ugleda, sada je on na žalost samo jedan lijep hotel, od čega mi nemamo ništa. Želim da vam poručim da budete istrajni, a i mi ćemo biti, podrška mora postojati i sa naše a i sa vaše strane, mislim da je to jedino što može da nas ujedini u našoj zajedničkoj borbi a to je ostvarivanje prava -kazala je Milošević.
Podršku novskim radnicima pružio je Željko Rabrenović, predsjednik sindikata Željezare Nikšić.
– Šta reći što već nije rečeno, kome se obratiti, a kome se već nismo obratili i mi i vi i svi radnici u Crnoj Gori. Govoriti nešto pa da to vjetar nosi nema rezultata. Moramo da budemo jedinstveni, da pokažemo snagu i konačno zube da nismo robovi već radnici. Koleginica reče prije da joj je žao što vas vidi stare, tužne ja vas ne vidim takve, ja vas vidim drugim očima. Ja vas vidim kao iskusne ljude, koji su puni snage, života i iskustva. Nema predaje. Predaja nije opcija, moramo da se borimo na bilo koji način, jer nas do sada niko nije ni čuo, ni vidio, niti priznavao samo su nas uništvali. Tome mora da dođe kraj. Vrijeme je da krenemo konačno za borbu za naša prava ako se mi za to ne izborimo niko nam to dati neće. Tako, samo složno, jedinstveno i idemo do kraja dokle god srce kuca u junaka predaje nema – zaključio je Rabrenović.
