Izložba fotografija „Crkve brvnare u okolini Prijedora – skriveni zapisi“ autorke Nataše Tošanović otvorena je sinoć u Gradskoj galeriji „Josip Bepo Benković“. Postavka donosi fotografske i dokumentarne zapise o drvenim svetinjama, sagrađenim većinom u 19. vijeku, koje predstavljaju vrijedan trag prošlosti i svjedočanstvo o istrajnosti zajednica koje su ih gradile i čuvale.
Zbog zabrana gradnje hramova od čvrstog materijala, narodni neimari su ih podizali na skrovitim mjestima, a njihova konstrukcija omogućavala je da u slučaju opasnosti budu rastavljene i premještene, kazala je direktorica Galerije Josip Bepo Benković i Muzeja Mirko Komnenović, Gordana Krunić, istakavši njihov višestruki značaj.
-O kulturno-istorijskom, duhovnom i ništa manje umjetničkom značaju crkava brvnara govori podatak da ih imamo svega oko 80 sačuvanih na prostorima Srbije i Bosne i Hercegovine, gdje su najviše i građene. U teškim ekonomskim i političkim vremenima, seljani su skrivali i u strahu svoje molitvene obrede izvodili ispod bujnog, razgranate krošnje drveća. Najčešće je to bilo stablo hrasta; kasnije su, u neposrednoj blizini istog stabla, gradili crkvu.
Gradili su ih narodni neimari, seljani, koji su materijal za njihovu gradnju nalazili u neposrednom okruženju, iz prirode, iz njihovog bliskog okruženja. Sami su birali kvalitetna stabla i od njih pripremali građu, rezbari li i gradili crkve. Drvodjele su bile veoma cijenjene, ne samo u svom selu već i šire. Svoje graditeljsko umijeće su prenosili i na svoje potomke, te nerijetko od roditelja da roditelj sagradi jednu, a nasljednik još jednu crkvu u istom ili susjednom selu. Najpoznatije drvodelje i vični majstori bili su iz Osate, istočnog dijela Bosne uz rijeku Drinu.
-Ove crkve su građene do polovine 19. vijeka, a zbog trošnog drveta i vremenskih uticaja, nakon toga su vremenom morale da budu restaurirane ili djelimično sanirane. Večeras predstavljene crkve iz okoline Prijedora su nepokretno kulturno dobro srpskog naroda Potkozarja i Banjalučke eparhije, i imale su ne samo duhovnu, već i umjetničku vrijednost, poručila je Krunić.
Na fotografijama je pet crkava iz okoline Prijedora, koje su svjedoci snage vjere, identiteta i opstanka naroda na tom prostoru, kazala je autorka izložbe, kustos istorijske zbirke u Muzeju Kozara u Prijedoru, Nataša Tošanović. Postoje i posebne legende vezane za njihov nastanak u burnim i teškim vremenima za srpski narod, a naziv „Skriveni zapisi“ i govori o tome kako su ljudi čuvali vjeru uprkos zabranama.
-One su građene u vrijeme Osmanlijske vladavine na tim prostorima, i Turci u to vrijeme nisu dozvoljavali gradnju crkava od čvrstog materijala. Negdje čak uopšte nisu dozvoljavali gradnju crkava, pa su se ljudi sa svojim sveštenicima okupljali ispod starog hrasta na kojem bi urezivali krst i pravili zapis. Zato sam i nazvala ovu izložbu „Skriveni zapisi“, jer je pravoslavni narod svoje crkve, a i kuće, gradio na skrovitim mjestima, u gustoj šumi, gdje su bile zaklonjene, gdje nisu bile vidljive i upadljive, da bi jednostavno opstale tu. Naš narod je bio prinuđen u tim vremenima da tako da gradi, i ako prijeti opasnost da rasklopi tu crkvu i odnese na drugo mjesto.
Ja sam obradila pet crkava iz okoline Prijedora, u selima Jelićka, Marićka, Omarska, Rakelići i Busnovi. Te crkve su većinom iz 19. vijeka, i one su skromnih dimenzija, ali ništa manje nisu značajne od ovih velelepnih crkava u koje mi danas idemo, i u njima se ništa manje nije proslavljao Bog nego u ovim sadašnjim velikim crkvama. One su jako značajne jer su svjedoci postojanja jednog naroda na tom području, uvijek nemirnom. Krajina i Potkozarje su baš taj kraj koji je uvijek bio nekako nestabilan, a one su svjedoci identiteta jednog naroda i opstanka naroda na tom prostoru, i one su i izraz volje tog naroda da očuva svoju pravoslavnu vjeru na tom prostoru.
-Mene je zadivila snaga tog naroda i njihova snalažljivost, šta su oni sve činili za svoju vjeru. Kada je jednu od crkava trebalo da pokriju, tadašnji beg im je zabranio i rekao da moraju donijeti ferman iz Istanbula, kojim sultan odobrava gradnju crkve. Oni su dva mjeseca pješačili, dva čovjeka, da donesu taj papir. I evo, baš smo komentarisali: ko bi danas tako nešto uradio za svoju crkvu, za svoj narod, toliku žrtvu? A, taj narod se prije toliko žrtvovao i toliko se posvetio svojoj crkvi da opstane, i to je, hvala Bogu, i opstalo, poručila je Tošanović.
Izložba je organizovana u saradnji Muzeja Kozare i Gradske galerije „Josip Bepo Benković“, koja će biti nastavljena uzvratnom posjetom predstavnika Muzeja Mirko Komnenović Prijedoru u septembru.
Izložba „Crkve brvnare u okolini Prijedora – skriveni zapisi“biće otvorena do 22. avgusta.
