Pozorišni komad „Una“, odigran sinoć na sceni Dvorane Park, izmamio je dug aplauz i ovacije hercegnovske publike, koja preko dva sata uživala u predstavi sjajne glumačke ekipe Zvezdara teatra.
Kao i u romanu Moma Kapora, po kojem je ova drama i rađena, centralne figure su sredovječni profesor Babić i mlada studentkinja Una, ali je kontekst prenesen u savremeno doba, odnosno u vrijeme u kojem dominira tehnologija, gdje društvene promjene preplavljuju svakodnevicu, a sloboda je upitna kategorija.
Kako za RTHN pojašnjava pisca scenarija, Novljanin Stevan Koprivica, jedna od najvećih zabluda je da je savremeni čovjek slobodan, a predstava otvara pitanja odnosa slobode i politike, emocija, društvenih odnosa…
– Nama očigledno nije data ta apsolutna sloboda, ili bar ne onako kako mi mislimo da treba da postoji. Večeras smo gledali jedno izvođenje koje je meni malo drugačije od beogradskih izvođenja, jer je dobilo na težini koja možda i nije postojala, ali postojala je nekako, kako bih rekao, više sa akcentima na tom emotivnom planu, nego na društveno angažovanom koji ovaj komad ima. Ostaje pitanje slobode, ostaje pitanje emocije, i ostaje pitanje prije i poslije svega gubitništva, jer sad ćemo citirati jednoga pametnog pisca, Selimovića, koji kaže: „Kako god da okrenete, čovjek je uvijek na gubitku“ – kazao je on.
Protagonista, Nikola Ristanovski, koji tumači lik profesora Babića, priča da samouvjerenost može biti problematična, postavljanje pitanja traumatično.
– Kombinacija te dvije stvari je subverzivna po prirodi. Uglavnom, čovjek koji misli, obmišlja, a pokušava i da živi život je zapravo u problemu. Ima sasvim dovoljno razloga da čovjek ne bude zadovoljan svijetom u kojem živi. Ima dosta priloga u tom smislu. I to nije uopšte teško. Ja mislim da rijetko da postoji na planeti čovjek, bar onaj koji ima dovoljno informacija, da mu je dobro. Mislim, stvarno je otišlo sve malo dalje nego što smo se nadali. Tako da nije uopšte teško praviti pozorište gdje želiš da se artikulišeš i da podijeliš sa ljudima određene traume svog življenja – smatra Ristanovski.
Glumica Sena Đorović, koja tumači lik Olge Babić, profesorove žene, smatra da se pored motiva slobode koji dominira, u predstavi provlači i motiv bračne prevare, kao savremena tema i opšte mjesto.
– Posebno mi je zanimljivo zato što mislim da je ovaj par potpuno drugačiji, zapravo, bez obzira što imamo tako jednu prepoznatljivu, svima nama blisku temu. Oni nisu opšte mjesto, ni ovaj par nije opšte mjesto i ne pripada nekom folkloru. I mi smo se negdje i trudili da zapravo toga ne bude uopšte ovdje, nego da ovo bude jedan neobično zanimljiv odnos i da se zapravo žene ovdje prepoznaju i da postoji neko čak i malo jedinstvo između njih, koliko god to nevjerovatno zvučalo u ovakvim okolnostima – navodi ona.
Profesora Dukića tumači Marko Gvero, koji smatra da sloboda čovjeku nije data po rođenju, nego je kategorija koju treba osvojiti, ali ne uz malu cijenu.
– Ova predstava je prilično aktuelna, pogotovo u nekom vremenskom kontekstu kod nas, ali dobro, predstava je, kako je i Kapor pisao, o seksu, ljubavi i politici, tako da sad svako se pronađe u nekom segmentu. Radujemo se ovoj predstavi, zaista, mlada je, imala je premijeru u oktobru. Malo smo i razmaženi jer stalno igramo u Beogradu, pred dupke punom salom, onda smo imali malo tu sad tremu da li će i ovde to da bude, upravo zato što smo se razmazili, ali je bilo stvarno puno i fantastično, i mislim da je na obostrano zadovoljstvo i nas i publike – kazao je on.
Na repertoaru u Dvorani Park naredna predstava je komedija „Žene u crvenom“, u režiji Bojane Lazić, koja će biti odigrana u ponedeljak, 16. marta.
