Na sceni Dvorane Park, u okviru programa 54. Praznika mimoze, izvedena je sinoć predstava „Eling“ Beogradskog dramskog pozorišta. Topla priča, u isto vrijeme obična i neobična, sa elementima crnog humora, publiku nije ostavila ravnodušnom.
Radnja prati dva muška lika, koji izlaze iz mentalne ustanove, a smještena je u Norveškoj, zemlji u kojoj takvi ljudi dobijaju mogućnost resocijalizacije, priča glumac Pavle Pekić.
– Ono što predstavu čini tako značajnom, velikom i plemenitom jeste što je to priča o dva mala čovjeka, dva, uslovno rečeno, gubitnika, sa kojima svako od nas može negdje da se identifikuje. Ne mislim da smo svi mentalno bolesni, ali nekad smo nesigurni, uplašeni, neurotični, anksiozni. Ta njihova borba sa stvarnim životom je nešto što pleni publiku i nas koji igramo – navodi on.
Glumica Nataša Marković smatra da priča govori o tome kako je savremeni čovjek tokom učenja kako da se ponaša zaboravio da bude dijete.
– Ovo je jedna rijetka predstava o prijateljskoj ljubavi, koja pruža katarzu. Gledam je dok igram, kad se presvučem, pa stojim sa strane. Glumci su apsolutno maestralni u ovome, zanimljivo je kako su oni uz predstavu sazrevali kao ljudi i kao glumci. Uvijek su je fantastično igrali, a ona dobija nivoe zrelosti kroz godine koliko je dugo igraju – priča ona.
Glave uloge, uz Pavla Pekića i Natašu Marković, tumače još i maestralni Ljubomir Bandović, Nenad Gvozdenović i Rade Marković.
Predstava je rađena prema istoimenom filmu norveškog reditelja Petera Nesa, tekst je napisao Sajmon Bent, režirao je Marko Manojlović.
Prevod teksta radila je Nevena Pecotić, scenografiju Marija Kalabić. Kostimograf je Lana Cvijanović, sa astitentkinjom Mirnom Ilić, inspicijent i sufler Stanislav Mladenović.
