Izložba slika jednog od najvećih crnogorskih umjetnika, Luke Berberovića naslovljena “Esej o čarobnoj dolini” otvorena je sinoć u hercegnovskoj galeriji Sju Rajder na Belavisti.
Najnoviji Berberovićev opus obuhvata 22 ulja na platnu i četiri pastela manjih formata koje je naslikao posednje četiri godine, u desetoj deceniji života.
Izložbu je otvorio jedan od njegovih učenika i saradnika iz vremena Umjetničke škole u Herceg Novom, slikar i galerista Mitar Đurović koji je evocirao uspomene na njihov zajednički rad i druženje.
– Mi smo dugo sarađivali i pripremali puno ovakvih izložbi i radili i sa pastelima i sa akvarelima i uljima. Uradili smo toga dosta, napravili dosta dobrih izložbi i dobro se poznajemo. Moram da kažem da jedna njegova učenica Beka Masličić u isto vrijeme otvara samostalnu izložbu u Beogradu povodom 56 godina njenog stvaralaštva. Izložene slike nastale su na stolici, jer se umjetnik „umorio trečeći“. Njegove ranije slike bile su velike po dva metra, a sada su njegovi radovi manji jer mora da sjedi. Uz njegove izložbe uvjek je išla muzika sa Ankine gitare i izložbe su se pretvarale u duga druženja, muziku i priču o umjetnosti, sjeća se Đurović.
O susretima sa Lukom Berberovićem, po želji umjetnika govorila je novinarka Vitka Vujnović. Ona je rekla da je Berberović čovjek svjetsloti.
– Luka je za mene čovjek svjetlosti. On svjetlost lije pogledom, dlanovima, rukom koju dok priča povremeno podigne. Nekad se učini kao da slika u vazduhu, lije svjetlost i riječju koja je tiha, ali svi znamo da je riječ što je tiša to dublja. On lije svjetlost i muzikom. Pamtim otvaranje njegovih izložbi kada je neizostavna bila i gitara i njegov topli lirski tenor kojim smo uvijek ostajali opčinjeni. Uz taj glas njegove su slike oživljavale kao da je svaka bila ozvučena. More nije bilo samo pejzaž, mogao se čuti šum talasa, kamen nije bio samo materija, govorio je bojom, a boja je uvijek kazivala govor duše. Kroz nju su u neprestanom dijalogu bili i sunce i masline i ribe i ptice i čovjek i njegova sjenka. Luka i u desetoj deceniji jeste čovjek svjetlosti jednako na svojim slikama i pastelima i našim dušama, rekla je Vujnović. Ona je navela da Berberović spada u one umjetnike koji smatraju da sliku ne treba objašnjavati, da ona sama govori. Ako ne kaže dovoljno sama onda je objašnjenje uzaludno.
Luka Berberović je imao veliki broj samostalnih i grupnih izložbi i dobitnik je više umjetničkih nagrada što ga svrstava u društvo najznačajnijih i najoriginalnijih slikara ovog prostora i ovog vremena, rekla je galeristkinja Ljiljana Marinović.
-Mi za Luku često kažemo da je bokeljski slikar, međutim, Lukino djelo prevazilazi granice Boke, ono pripada mediteranskom i evropskom kulturnom nasljeđu. Luka je završio hercegnovsku Umjetničku školu u kojoj je nakon završene akademije bio profesor. Sada ovoj izložbi prisustvuje nekoliko njegovih nekadašnjih učenika Mitar Đurović, Bogdan Musović, Mile Albijanić i Radmila Beko. Luka je svoje učenike učio da na prvom mjestu budu dobri ljudi, a potom i dobri umjetnici, rekla je Marinović.
Marinović je zahvalila članovima Lukine porodice Vanji, Vojkanu, Andrijani i Borisu koji su pomogli u organizaciji izložbe.
Luka Berberović rođen je 1934. godine u Boki Kotorskoj, u Morinju. Završio je hercegnovsku Umjetničku školu i Akademiju primjenjenih umetnosti u Beogradu. Radio je kao profesor u umjetničkoj školi u Herceg Novom kao i na Pedagoškom fakultetu u Nikšiću i Kulturološkom fakultetu na Cetinju.
