Dobitnica Oktobarske nagrade Ružica Zelenika, dugogodišnja patronažna sestra, kazala je da je za nju nagrada nešto veliko i da je nije očekivala:
– Eto dobila sam je. Hvala svima koji su me predložili. Još uvijek radim kad me ko zove, kad trebam. Teško mi nije bilo nikada, niti će biti sve dok sam zdrava, da pomažem. Pričali su po gradu da ću dobiti nagradu. Mislila sam da nije tako lako dobiti, da nije jednostavno. Trebaš i zaslužiti da bi mogao tako nešto divno da dobiješ, smatra Ružica.
Ona navodi da je iza njene patronažne prakse preko 36 000 beba.
– Tu su bebe, porodice i veća djeca. Kada uđeš u kuću, ti itekako „snimaš“ šta treba da se radi, da li treba socijalna ili druga pomoć. Patronažna sestra mora da vidi, da li je finansijska, socijalna situacija u toj porodici u redu, treba li šta pomoći? Imala sam saradnju sa socijalnim radnicima, doktorima, ako nisam mogla nešto sama da riješim, objašnjava Zelenika.
Ona poručuje, ako nema ljubavi prema tome poslu ne treba to raditi, upoređujući da:
– Isto kada dođete u trgovinu i trgovac drsko odgovora, nije vam ugodno. Onda nemojte to raditi. Ovaj posao za mene je samo ljubav, poručila je ona.
Prisjeća se da je u Herceg Novi došla prvog maja sedamdesete godine prošlog vijeka, a aktivnu službu završila 2009. godine.
– Mogla sam još raditi. Nije mi teško. Kada su mi prvi put predložili u Domu zdravlja da idem u penziju, rekla sam nemojte me tjerati. Kad se sjetim gdje sam sve sama bila, bez auta – od Opačice do Presjeke, na Žvinjama, Luštici… Pješice sam išla u patronažu u Prijevor, cijeli Herceg Novi znam bolje nego da sam Novljanka. Išla sam pješice u patronažu uglavnom sve do 80-tih godina, priča ona.
Ružica Zelenika se složila da je ova nagrada kruna njenog rada.
Podsjećamo, da su za Oktobarsku nagradu patronažnu sestru Ružicu Zelenika predložili Klub dobrovoljnih davalaca krvi Herceg Novi i Fondacija Iva Bijelić.
