Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije gostovao je u emisiji „U četiri oka” na programu Radio Televizije Herceg Novi.
Odgovarajući na pitanje novinarke Vesne Šoškić, koja je uloga hrišćanskog posta, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da se u post ulazi radi očišćenja duše i tijela.
– Kroz hrišćanski, blagosloveni, svijetli post, prosvjetljuje se lik Božiji kroz lice svakoga čovjeka Bogom stvorenoga, po slici i prilici Božijoj, i dostiže se ta duhovna punoća duhovna ljepota, koju je Bog i predvidio kad nas je poslao u ovaj svijet i kojom nas je Bog zapravo i obdario i dao nam je kao cilj prema kojem treba da težimo. Dakle, to je značaj posta, a ne samo ovo spoljašnje, ali i to spoljašnje je značajno, ali samo u kontekstu ovoga duhovnoga – što je prava, istinska sadržina posta – rekao je mitropolit Joanikije.
Govoreći o prazniku Vaskrsenja Hristovog, Mitropolit je kazao da Hristovo djelo spasenja ljudskog roda vrhuni u vaskrsenju, te dodao da vaskrsenju prethodi Hristovo stradanje, raspeće i krsna smrt.
Pojasnio je da u tajnu spasonosnog djela Hristovog, ulazimo vjerom.
– Vjera je nešto što prosvjetljuje i naš um i naša srca i sve druge naše sposobnosti. Zato samo vjerom možemo da se dotaknemo te neizrecive preduboke tajne našega spasenja, koje je Gospod Isus Hristos izvršio. Dakle, Hristos se javlja svojim vaskrsenjem kao pobjeditelj smrti. On nas oslobađa od straha smrtnoga i mi postajemo učesnici ili saučesnici Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave i Njegovoga vječnoga života, ali blagodareći Njemu koji nas uvodi u zajednicu sa Njim. On se javlja, kao što govori Sveti apostol Pavle, kao prvenac iz mrtvih. Onaj ko je prvenac, to znači da za njime idu mnogi drugi. On je samo prvi među nama, tako je On to blagoizvolio – naveo je on.
Radost sveopšte Hristove pobjede nad smrću, naglasio je Mitropolit, najpotpunije doživljavamo u Svetim bogosluženjima, gdje se, prema njegovim riječima, dotičemo i tajne budućega vijeka.
– Naravno, mi i dalje ostajemo ljudi podložni smrti, podložni grijehu, međutim, imamo tu radost – osjetili smo da je smrt obesnažena, da je smrt već pobijeđena. Znamo kroz šta treba da prođemo, ali znamo Ko je prošao prije nas i Ko nas tamo čeka. I onda je čovjek osokoljen, prosvijetljen – dotakao se i tajne smrti, ali i tajne vaskrsenja.
Tajnu Vaskrsenja Hristovog, rekao je Mitropolit, uvijek iznova doživljavamo.
– Ne kao neko sjećanje na nešto što je davno bilo, nego osjećamo, doživljavamo prisustvo Hrista među nama; raspetoga i vaskrsloga, koji je zajedno sa nama kao što je bio sa Svetim apostolima, samo što je to na jedan drugačiji, novi način, kroz liturgijsko, duhovno, mističko, svetotajinsko opštenje sa Hristom koji je glava Crkve, a mi smo Njegovo tijelo. Svi mi, zajednica cijela, javlja se kao jedan organizam, kome je glava Gospod Isus Hristos, koji je naše vaskrsenje i naš vječni život – vječna Pasha, vječno Vaskrsenje.
Komentarišući krizu savremene porodice, te danas veoma zastupljeno odlaganje formiranja porodice, Mitropolit je skrenuo pažnju na izraženi individualizam i aroganciju kojima često robuje današnji čovjek, te zaključio da su to često uzroci problema.
Sa druge strane, ukazao je i na blagoslove kojima Bog obdari one koji se odluče da kroz žrtveni porodični život posluže Bogu, te sa velikom pažnjom, posvećenošću i ljubavlju brinu o svojoj porodici.
Kazao je da u pogledu pomoći porodici, kao osnovnoj ćeliji društva, Crkva može da pomogne mnogo, ali da je najveća odgovornost na državi i državnim institucijama. Dodao je da je važno da sačuvamo vjekovima utemeljene vrijednosti, ali i da razvijamo sposobnosti da novine u civilizaciji upotrebljavamo na trezven način.
– Vrijednosti koje su se pokazale nepokolebive i nerazrušive kroz cijelu našu istoriju, te vrijednosti treba i njegovati. U redu, mi treba da budemo otvoreni i za nove izazove – za novine koje daje ova civilizacija, ali, naravno, treba i ono što nikada ne zastarjeva, što je vječna vrijednost, to treba njegovati. Ovo novo upotrebljavati na trezven i razuman način. To može izuzetno dobro da se ukomponuje, a za to treba imati sposobnosti, a sposobnosti daje vjera – kazao je Mitroplit.
Porast raznih oblika nasilja povezana je sa otuđenjem savremenog čovjeka, smatra Mitropolit.
– Otuđili smo se jedni od drugih. Otuđili smo se i u samoj porodici. Živimo u istoj porodici, pod istim krovom, ali često nastaju nekakva nerazumjevanja, nekakva podvajanja. Najstrašnije je to otuđenje kada ste sa nekim zajedno, ali već nemate ništa zajedničko. To vidimo da se događa često i onda nastaju razni lomovi. Vrlo često se tu uključuje nešto iracionalno, a u svakom čovjeku čuči to nešto iracionalno, ali sve to nekako može i da se oplemeni ako imamo pokajanja, ako imamo razumijevanja. Dođe i do nesporazuma, svađa, dođe ne daj Bože nekad i do nečeg težeg, ali to treba da se miri, da se prevazilazi. Ljudi vrlo često kad im se otvore te dveri pokajanja, preobraze se, pa se tako prevaziđe neki nesporazum ili u porodici ili u zajednici. Čim se prevaziđe nesporazum, odmah se javlja ljubav i međusobno razumijevanje i potreba da iznova potvrdimo svoje zajedništvo.
Mitropolit se osvrnuo i na pitanje povećanog broja razvoda brakova, te poučio da razvod bračne zajednice ostavlja velike rane na dušama bračnika, a posebno djece.
Skrenuo je pažnju i na to da se danas na izvjestan način razbijanje porodice forsira i kroz medije, plasiranjem raznih neprimjerenih sadržaja.
– Treba da povedu računa i svi ti činioci društva o tome gdje idemo – kazao je Mitropolit i dodao da smo došli do tog stepena krize da ukoliko se ne opametimo – gubimo perspektivu.
Govoreći o zdravoj porodici, naveo je da jednu porodicu ne čini zdravom odsustvo problema, jer, kako je kazao, sve porodice imaju nekave probleme, već je zdravom čini sposobnost da prevazilazi probleme.
Komentarišući ulogu Crkve u sekularnoj državi, Mitropolit je kazao da sekularnost podrazumijeva da svako ima svoju slobodu, odnosno, da i vjerujući i nevjerujući imaju punu slobodu i ista prava.
– Mi ne možemo prihvatiti da se ugrožava sloboda vjere i da se briše ili potiskuje naša tradicija, naše naslijeđe – duhovno, kulturno, istorijsko. Ne možemo prihvatiti da se naše vjerske slobode ograničavaju, prije svega bogosluženje. Isticanje svoga mišljenja u skladu sa našom vjerom i sa našom savješću, to ne znači da mi ne možemo da se odredimo prema nekim lošim društvenim pojavama kao što je recimo: narkomanija, alkoholizam, nemoral – nešto što ugrožava naše društvo. Zar nemamo pravo to da kažemo? Zar nemamo pravo da kažemo svoje mišljenje? – pitao je.
Mitropolit je podsjetio da je Crkva reagovala u trenutku kada je politika htjela da se umiješa u život Crkve i da, kako je rekao, ”uđe u naše dvorište i da nam određuje naš identitet”.
– To mi nismo mogli dozvoliti – naglasio je Mitropolit.
On je podsjetio na dugogodišnji tretman u kojem bi Crkva ukoliko odgovori na napade, optuživana za miješanje.
Osvrnuo se i na neriješeno pitanje restitucije crkvene imovine.
– Svi drugi subjekti u ovome društvu, osim vjerske zajednice, dobile su restituciju, odnosno zakon o nepravedno oduzetoj imovini. Crkvama i vjerskim zajednicama oduzeto je najviše i evo, nažalost, ni do dan danas taj zakon nije donešen za crkve i vjerske zajednice, da se i njima vrati imovina. Razgovara se na tu temu, to je obaveza koju je država prihvatila i prilikom potpisivanja temeljnog ugovora. Ako su svi drugi ostvarili to pravo, a crkve i vjerske zajednice još nisu, znači da izvjesna diskriminacija postoji, jer valjda i mi treba da imamo ista prava kao i svi drugi.
Mitropolit je kazao da Crkva dobija izvjesne donacije od države, ali da je daleko od nekakvog povlašćenog položaja koji se povremeno pominje.
– Nismo ljubomorni ako se dodijeli drugima više, iako smo mi najbrojnija vjerska zajednica. Ko god priča da smo mi tu povlašćeni u odnosu na neke druge, makar što se tiče donacija, ja mislim da je potpuno promašio temu. Ali dobro, priča se i pričaće se, važno je da mi tu nismo ništa zloupotrijebili i da nemamo takvu namjeru – zaključio je Mitropolit.
