„Miris anđela“ Živojina Rakočevića – Majka kao svetinja, stihovi kao svjedočanstvo

Zbirka poezije „Miris anđela“ Živojina Rakočevića, koja je u književnoj javnosti prepoznata kao snažno svjedočanstvo o stradanju, pamćenju, zavičaju i duhovnom opstanku, promovisana je sinoć u Kući nobelovca Iva Andrića.

Predstavljanje zbirke za koju je autor dobio prestižnu nagradu „Branko Ćopić“, bilo je koncipirano drugačije od promocija na kakve je publika navikla. Razgovor koji je sa Rakočevićem vodila novinarka Vitka Vujnović nije podstican pitanjima već stihovima, ali uz prethodnu napomenu  da „Miris anđela“ nije samo izbor iz ranije objavljenih zbirki, već je dopunjen novim pjesmama i građen kao cjelina.

– Pjesme nisu poređane hronološki, već tako da prate nekoliko velikih tematskih tokova: postanje, rat i granicu, zavičaj, jezik, izbjeglištvo, porodicu, slobodu i svetinju. U Rakočevićevoj poeziji sve ima miris i ima svog anđela: voda i kamen, crkva i grad, oči djece i oči staraca, tamjan i hljeb, toplota i studen, svjetlost i tama, kolijevka i grob, sjećanje i ljubav, ona koja je sposobna da na zlo ne uzvrati zlom,  istakla je Vujnović.

Književnik Živojin Rakočević komentarisao je nagradu koju je dobio za djelo visoke umjetničke vrijednosti nalazeći sličnosti sa Brankom Ćopićem, između ostalog i po tome što obojica imaju dva zavičaja.

– Ja znam duboko da imam dva zavičaja i nikad neću znati da li sam u Morači rođen kao Kosovac ili sam se na Kosovu rodio kao Moračanin. Branko Ćopić je imao Liku i Bosansku Krajinu. I jedan i drugi smo nešto pisali za „Politiku“, on uspješnije. A onda je jedan moj prijatelj iz Banje Luke rekao: „I žene su vam bile pedijatri, sad je ostalo na tebi da pronađeš neki mostić i samo da skočiš“, kazao je kroz osmijeh Rakočević.

Osvrćući se na temu granica autor je istakao da su ih „uspostavili oni koji su protiv knjige, protiv knjiga i smisla“ ali ih kultura briše.

– Na tim fizičkim granicama normalni ljudi osjećaju se kao kriminalci, a kriminalci su tu potpuno slobodni. To je napravljeno zbog njih. Nije to napravljeno zbog neke potrebe da postoje granice. Ja živim u jednom getu u kome već dvadeset i nešto godina poštom nisam dobio knjigu na ćirilici, a posebno ne otkako je uvedena ova posljednja zabrana. Dakle, postoji neki poštar, neki graničar koji spriječava da knjige dođu na srpskom jeziku. Nekako ga zamišljam kao neko svemoćno biće u nekoj instituciji koja ima pravo da zabrani knjige. Evo, to mi pada na pamet. Mi već tri i po godine ne dobijamo novine na svom jeziku – kazao je Rakočević.

U nastavku promocije nizali su se stihovi iz ciklusa Probuđena tišina, pisani kao guste, zbijene slike. Pjesnik je objasnio da ratovi počinju prije nego se zapuca, u jeziku, u ravnodušnosti, nekom sasvim običnom danu, ali ne bez počinilaca u kojima se zlo dugo priprema.

Posebno je ukazano na Rakočevićevu poeziju svjedočenja – one pjesme koje započinje  bilješkama o stvarnim ljudima i događajima u kojima čitamo ime i prezime, tačna mjesta i godine.  Među snažnim riječima, riječima koje svijetle, imaju oreol i sadrže  sve naše ljubavi i boli, sve što smo izgubili i što ćemo dobiti izdvojena je riječ majka, koja u ciklusu „Pevanje Pećkoj majci“ prerasta u sliku Pećke patrijaršije koja kao majka brine, kojoj je hladno, koja boluje i koja je čuvarka.

Knjigu „Miris anđela“ objavila je kraljevačka „Povelja“ a izdanje je priredio Žarko Milenković.