Svetom liturgijom u crkvi Svetog Stefana na Sušćepanu, a potom i litijom koja je nakon višegodišnje pauze obnovljena, obilježen je praznik Tomina nedelja. Upriličena je i promocija knjige „Sušćepan- crkva, običaji, vjeronauka“ autora Gorana Komara, Nebojše Raša i Teodore Pantelić. Svetkovini je prisustvovao i potpredsjednik Opštine Herceg Novi Mirko Mustur.
Kada imamo mir onda imamo sve ono šta je potrebno da bi čovjek živio dostojanstveno i blagosloveno i onaj tjelesni i duhovni koji nam samo vjera može dati, kazao je između ostalog u besjedi protojerej stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
On je istakao i značaj vjere i poručio da nije strašno kada posumnjamo ali da jeste kada ostanemo u toj sumnji.
– Kroz čitav vijek ljudski imamo one koji čitaju jevanđelje, koji čuju riječ Gospodnju i vjeruju onako kako je napisano i vjeruju onako kako se dogodilo i to su oni svetitelji Gospodnji koje Gospod na kraju i nagradi jer nikada nisu u srcu svome posumnjali u Gospoda. Ali ima i nas koji ponekad posumnjamo pa ličimo na apostola Tomu ali to nije ništa strašno, ljudi smo i Gospod je apostola Tomu takođe proslavio i on je sveti koga danas proslavljamo. Tako i nama ako nekada posumnjamo to nije strašno ali je strašno ako ostanemo u sumnji. Gospod Bog je vaskrsao i pojavio se sa ranama svojim i te rane je ponio u carstvo nebesko i te rane će uvijek biti na njemu jer je to znak vječne ljubavi i saveza između Boga i čovjeka. I to je svjedočanstvo Božije ljubavi prema našem rodu, prema našem narodu, poručio je otac Jovanović.
Litija na Sušćepanu povodom Tomine nedelje obnovljena je nakon 80 godina. Inicijator ovog događaja, predsjednik Crkvenog odbora Predrag Sladović, priča da se u crkvi Svetog Stefana na Sušćepanu služila liturgija na ovaj praznik, a ne na Vaskrs, jer je za sva sela u zaleđu bio samo jedan paroh.
– Litija je do Drugog svjetskog rata išla ivicama sela. Nakon toga, odnosno u vrijeme komunizma, litije nisu održavane. Došli smo na ideju, zajedno sa Crkvenim odborom i mještanima, da je obnovimo. Sabrali smo djela mještana i običaje u jednu malu knjigu. Danas ovdje, poslije litije, biće dodjela tih knjiga i zahvalnica – navodi on.
Riječ je o knjizi „Sušćepan – crkva, običaji, vjeronauka“ autora Gorana Komara, Nebojše Raša i Teodore Pantelić. Crkveni odbor je zahvalnice dodijelio mladom Pavlu Daču Brajeviću, koji je tokom litija za odbranu svetinja nosio crkveni barjak, zatim Luki Vukaloviću, najstarijem mještaninu Špiru Sladoviću, Marku Lučiću, Nikši Gojkoviću, Balši Bulatoviću.
Predsjednik Crkvenog odbora ističe da je ova litija veoma značajna jer okupi na Sušćepanu veliki broj vjernika, kao i ljude koji žive sa strane.
Litija se kretala od crkve prema izvoru „Bostanj“, starim kamenim putem do drugog kraja sela gdje žive Grbići, Kosići, Pantovići i Palikuće, zatim asfaltom u donji dio sela, pa nazad do crkve.
Vjernom narodu zahvalio je otac Vladan Pantelić, a posebno djeci polaznicima vjeronauke.
– Neka Gospod da svaki blagoslov ovom selu i umnoži svako dobro, kazao je otac Pantelić.
Uslijedila je promocija knjige „Sušćepan – crkva, običaji, vjeronauka“ autora Gorana Komara, Nebojše Raša i Teodore Pantelić.
Nebojša Rašo ističe da se nakon priče o Sušćepanu u emisiji RTHN More i zaleđe, rodila ideja o nastanku knjige koja govori o crkvi, rodovima, običajima i obnovi crkvenog života.
– S obzirom na to da je u knjizi obuhvaćeno više oblasti logično je bilo da radi više osoba. Uz nas troje, dosta je ljudi dalo svoj doprinos starim fotografijama, prikupljanju običaja i uspjeli smo sve da sakupimo. Ovo selo je izuzetno značajno i zbog sačuvanog predanja koje kaže da je tu i grob Hercega Stefana, a najviše zbog ostataka prvobitne crkve koja se vezuje za IX i X vijek. Najznačajniji ostaci su dvije ploče oltarske pregrade sda grifonima koji se nalaze danas u crkvi. Ranije su bili u zvoniku, a sada su u crkvi. Sve naše crkve građevine, a naročito one položene na brdskom pojasu, pripadaju dubokoj starini, kazao je autor Goran Komar.
– Kada pogledate Sušćepan naići ćete na mnoštvo arhivskih tragova. U podnožju sela nalaze se ostaci jedne zgradice koja je predstavljala maslinat ćeliju manastira Dobrićevo na Trebišnjici. To je sve teritorijalni opseg Sušćepana i mi smo te podatke obradili ovom publikacijom.
Prvi čas vjeronauke u crkvi Svetog Stefana, kako je zapisala Teodora Pantelić održan je 2007. godine , a prva vjeroučiteljica je Marija Pantelić.
– Nakon toga su krenuli i da se mjenjanju i profesori i dosta polaznika se promijenilo tokom ovih godina. Na prvom času bilo je malo polaznika, ali se broj djece povećavao. Članovi škole vjeronauke učestvuje na priredbama i Svetosavskim akademijama. Sada se časovi održavaju svake druge nedelje i stalno nam prilaze novi članovi.
Kniga je bogata istorijskim dokumentima, ali i ilustrovana fotografijama, kazao je Rašo.
– U knjizi je fotografija od obnove crkve 1986, objavljena su i dokumenta iz Arhiva o zadužbini Lesa Antunovića , koji je polovinu kuće u Herceg Novom darivao i od njenih prihoda školuju se siromašna djeca sa Sušćepana. U crkvenoj kući sačuvana su dokumenta o nabavci zvona. Objavljene su i fotografije iz 2000. kada je liturgiju služiio blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Tada je Komar objavio prvu malu knjižicu o Sušćepanu, kazao je Rašo.
