IJZ: Promocija porodice bez nasilja

Međunarodni dan porodice obilježava se danas 15. maja, u cilju očuvanja porodičnih vrijednosti, podsticanja jednakosti između žena i muškaraca u okviru porodice, kao i zaštite porodice kao osnovne jedinice društva.

Kako su saopštili iz Instituta za javno zdravlje ukupan broj porodica u Crnoj Gori, prema popisu iz 2011. godine, iznosio je 167 177.

-Najveći broj porodica zabilježen je u Podgorici – 50 024, što čini 30% od ukupnog broja porodica u Crnoj Gori. U Nikšiću živi 19 278 porodica, odnosno 11%, slijede Bijelo Polje i Bar sa po 7%. Šavnik je opština sa najmanjim brojem porodica – 526 što je svega 0,3% porodica u Crnoj Gori. Ispod 1% porodica imaju još Žabljak, Plužine i Andrijevica. Prosječan broj članova u porodici je 3,3. Prosječan broj članova u porodici po opštinama kreće se od 3,8 u Rožajama do 3,1 u sljedećim opštinama: Kotor, Budva, Tivat, Pljevlja i Herceg Novi.

U Crnoj Gori, u 2021. godini, sklopljeno je 3 196 zakonskih brakova, a broj pravosnažno razvedenih brakova je 768. Broj sklopljenih brakova u 2021. godini, veći je za 57,7% u odnosu na 2020. godinu. Statistika brakova u 2021. godini bilježi pad broja razvedenih brakova za 2,0% u odnosu na 2020. godinu.

Međunarodni dan porodice je prilika da ukažemo na značaj promocije porodice bez nasilja i podizanja djece u zdravom okruženju. Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja najčešći oblik kršenja ljudskih prava. U Crnoj Gori je 42% žena, odnosno skoro svaka druga, tokom života bila izložena nekoj vrsti nasilja od muža ili partnera, pokazala je studija UNDP-a  „Nasilje u porodici i nasilje nad ženama“ iz 2017. godine.

Žene su najčešće izložene psihičkom nasilju, a trpe i ekonomsko, fizičko i seksualno nasilje. Pri tome, izostaje prijavljivanje, jer 62% žena odustaje zbog straha od osvete nasilnika, a 24% njih zbog osude i sramote.  Posebno zabrinjava činjenica da među stanovništvom Crne Gore i dalje postoji značajan stepen tolerancije na nasilna djela unutar porodice, te da se prijavljivanje svih nasilnih djela nadležnim institucijama ne percipira kao nužno. Vrlo često se dešava da se žrtve, zbog straha od reakcija drugih ljudi, straha od nasilnika i osjećaja sramote i poniženosti, ne usuđuju razgovarati sa bilo kim iz svoje okoline o iskustvima nasilja.

Drugu ugroženu grupu predstavljaju djeca koja su svjedoci ili direktne žrtve nasilja u porodici. Uspostavljanjem specijalizovanih psiho-socijalnih programa za djecu umanjile bi se negativne posljedice koje nasilje na njih ostavlja i doprinjelo bi se opštem kvalitetu sistema zaštite od nasilja u porodici.

Djeca, žrtve nasilja u porodici moraju imati i posebnu društvenu zaštitu. Potrebno je podržati programe njihove adekvatne rehabilitacije, kao i programe podrške nenasilnim roditeljima.

Posebno izražen vid nasilja nad djecom predstavlja vršnjačko nasilje. To je veoma složen fenomen koji zahtijeva sagledavanje šire slike, kao i koordinisane i planske akcije koje su u skladu sa profesionalnim i etičkim principima.

Vršnjačko nasilje u školama i van njih je problem sa kojim se udruženo moraju boriti država, obrazovne institucije i roditelji. Rešavanje ovog problema predstavlja jedan od najvećih izazova za obrazovne institucije 21. vijeka.

U cilju borbe protiv vršnjačkog nasilja neophodno je da budu angažovani timovi stručnjaka koji će kratkoročno raditi na rješavanju pojedinačnih slučajeva, a dugoročno na sistemskoj prevenciji kroz jedini utemeljeni i efikasan način smanjenja vršnjačkog nasilja, a to je razvoj sigurne i pozitivne klime u školi i razvoj socijalno-emocionalnih kompetencija učenika i svih ostalih aktera u vaspitno-obrazovnim ustanovama.

Zajedničkim naporima svih društvenih činilaca , uloga porodice može biti značajnije promijenjena, jer briga za očuvanje porodice je ujedno i briga za očuvanje života, navode iz IJZCG.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here