U galeriji Sju Rajder otvorena je, kao dio 19. GASF-a, izložba fotografija dvojice majstora ove umjetnosti, posebno koncertne fotografije, Duška Vukića i El Gvojosa.
Izložbu je, kao brižljive dnevničke zapise sa hercegnovskih festivala objasnila Ljiljana Marinović, koja je osmislila i postavku. Uz to, ocijenila je da je ovaj festival jedan od onih koji su “oplemenili” Herceg Novi pa su zbog toga i svi programi rado posjećeni.
Ljubica Lazić, dio organizacije i hercegnovskog GASF-a i beogradskog GAF-a, je uz opasku da Herceg Novi ima vrlo istančanu, vrlo ozbiljnu umjetničku publiku, ali isto tako i kritiku, naglasila da je na organizatorima velika odgovornost da predstave umjetnost ne samo muzičkog, već i vizualnog, takođe i dokumentarnog, da oplemene život ovog predivnog, festivalskog, kulturnog, umjetničkog grada.
-Festivali su zapravo ljudi, nastavila je Lazić i predstavila kratko Duška Vukića koji je prisustvovao otvaranju izložbe.
Prema njenim riječima on je ”umjetnik, fotograf, ali prije svega prijatelj, ne samo ovog festivala, već svih kulturnih događaja, na Balkanu. Posebna je njegova veza sa Herceg Novim, sa gradom koji marljivo prati i bilježi, sve one velike ljude koji su došli, posjetili Herceg Novi pa onda nastavili da budu ambasadori ovog čarobnog mjesta.”
-I Vukić i El Gvojos “hvatali” su na ovom festivalu čarobne trenutke, pa u galeriji Sju Rajder i posjetioci imaju priliku da vide dio jednog velikog opusa koji dobija na značaju, uz činjenicu da nije lako fotografisati koncertnu, živu fotografiju, koja kod ove dvojice autora nije samo dokument, već i emocija, ocjenila je Lazić.
Duško Vukić naveo je tri razloga zbog kojih mu je baš ova izložba izuzetno važna. Koncertnu fotografiju učio je, kako je rekao, od kolege El Gvojosa pa je na neki način čast da izlažu zajedno. U Herceg Novom je prisutan više od 40 godina a grad mu je drag jednako kao Beograd. I konačno, naglasio je “ničega od ovoga ne bi bilo da nije GAF-a koji u Beogradu postoji 26 godina, a u Herceg Novom devetnaest“. Institucija koja traje tako dugo, po mišljenju Vukića, sa takvim kalitetom i u svim vremenima, zaslužuje podršku.
Vukić je istakao i da fotografije na ovoj izložbi donose ono što su autori “stvarno čuli, osjetili i to onda pretočili u fotografije”.
Uz zahvalnost direktoru i osnivaču festivala Bošku Radojkoviću, Ljiljani Marinović čija je galerija uvijek otvorena za GASF ali i sve koji se nađu u svijetu likovne umjetnosti, izložbu je otvorila Vitka Vujnović.
Za Vukića i El Gvojosa rekla je da su osim koncertnih fotografa “izuzetni posmatrači beogradske i novske svakodnevice” a njihove fotografije “dva su rukopisa” kojima je zajedničko da se na njima “muzika osjeća u tišini, u zaustavljenom pokretu ruke, u izrazu lica, u hvatanju neuhvatljivog, onog trena kad postane beskrajna kao more, topla kao pogled, laka kao ruka prijatelja na ramenu“…
-Ni Duško ni Gvojos ne prate samo izvođača niti samo instrument – oni hvataju prostor oko njih, prste kad plešu i kada se umore, pogled muzičara i pogled onih koji slušaju. Nijedna od ovih fotografija nije samo jedna priča, u svakoj zatrepere mnoge, baš onako kako zatreperi žica gitare kad je dotaknu prsti ili bolje duša gitariste. Sve je to muzika, sve je to čudesna gitara – sve je to hercegnovski i beogradski festival i sve su to fotografije Duška Vukića i El Gvojosa, kazala je Vujnović.
Izložba će u galeriji Sju Rajder biti otvorena do 6. avgusta.
