Stav o situaciji sa PZU Opšta bolnica Meljine saopštio je sugrađanin oftalmolog, dr Relja Živojnović, koji prenosimo integralno.
– Članak na vašem portalu prije nekoliko dana podstakao me je da se i ja u 90-im godinama upustim u pisanje o zajedničkom problemu bolnice Meljine.
Bolnicu Meljine poznajem iz vremena kad sam u njoj kao mladi ljekar radio u više navrata po nekoliko mjeseci početkom 60-ih godina, a početkom 70-ih bio dvije-tri godine šef očnog odjeljenja. Sa bolnicom imam i sentimentalne veze – moja majka je sredinom 30-ih bila prvi šef očnog odjeljenja Vojne bolnice Meljine. Moj otac kao opštinski ljekar u Herceg Novom imao je 10 godina stalne kontakte sa bolnicom. Ja sam sa Novim na razne načine vezan skoro 90 godina, i budno pratim razvoj događaja oko bolnice te želim, naravno kao i većina Novljana, da se taj problem riješi i da se bolnica, ako i privremeno, vrati u zdravstveni sistem.
Na ovo pisanje me potakla primjedba (nepotpisanog) pisca članka koji je napisao da u razdaljini od 50 km u našem zalivu postoje tri bolnice, te je pitanje da li to nije mnogo. Ja bih tom članku dodao još 50 km i tako bi dobili, računajući u radijusu od oko 100 km, prostor na kojem se nalaze bolnice i u Baru i Cetinju. Dobili bi pet bolnica na malom prostoru (jedna doduše specijalistička), a ostale četiri opšteg profila.
Ovako razmišljanje u ovakvom momentu uzbuđenja i protesta izaziva kod većine ljudi ljutnju i protest koji su momentalno potpuno razumljivi.
Ja se nadam i želim, zajedno sa svim učesnicima, da se ovo sve svrši po našim željama i bolnica Meljine ostane u funkciji i na svom mjestu. Međutim, razvoj zdravstva u svijetu ne govori tome u prilog. Radeći u svojoj struci preko 30 godina u četiri zemlje (Jugoslavija, Njemačka, Holandija i Belgija) u tom dugom vremenu sam bio svjedok velikih promjena u zdravstvu. Zahvaljujući napretku medicine u svakoj specijalnosti nastale su i subspecijalnosti i medicinska tehnika je jako napredovala. Taj razvoj medicine zahtjeva koncentraciju i znanja i tehnike. Razvoj slijede i bolesnici koji se upućuju u specijalizovane ustanove itd. Za mog dugog rada u velikim gradovima, bio sam svjedok zatvaranja mnogih manjih bolnica kojima je pored navedenih stručnih razloga glavni činilac bio nosilac troškova (osiguranje i sl). Iste promjene su neminovne i u našoj maloj zemlji.
Od srca se nadam da će meljinska bolnica pregurati ovu krizu, ali mislim da bi već trebalo misliti na blisku budućnost i sledeći profil meljinske bolnice, prije nego se pojavi ponovo neki novi Duško Knežević sa planovima za hotel od 5 zvjezdica.
Posljednja 2-3 dana čitam na internetu o ozbiljnim razgovorima o Meljinama i Institutu Igalo, te nemam potrebe da se upuštam u te rasprave, razmatranja i predloge.
Potpuno razumijem proteste i žaljenje stanovništva zbog mogućeg zatvaranja bolnice, ali to je dugoročno neminovno i treba prije toga pronaći oblik saradnje sa Institutom Igalo.
Očekujući pozitivan rezultat od pomenutih događaja, misli mi lete na sam grad i njegov razvoj ili bolje reći ne-razvoj u posljednjih 40-50 godina.
Novi je, po meni, jedan zapušten i zbunjen grad. To je grad koji ima ogromno bogatstvo i potencijal za turistički razvoj koji već 40-50 godina malo koristi.
Pored već dovoljno pomenute dvije bolnice, za koje se do sada i nije znalo šta će sa njima biti, postoji i monumentalna zgrada dječijeg odjeljenja koja godinama zjapi prazna. Postoje i dvije Titove vile koje su manje-više zatvorene i ne zna se njihova namjena. Okružene su divnim parkovima koji nisu otvoreni za posjetioce. Ima tri kule koje su zarasle u divlje zelenilo. Postoji i od zemljotresa polusrušena zgrada stare gimnazije u Srbini, koja je po zakonu istorijski spomenik. Novi ima sedam srušenih, polusrušenih i zatvorenih hotela i motela. Ima i četiri zatvorena restorana na istaknutim mjestima koji već godinama ne rade. Novi nije bio u stanju, od zemljotresa (preko 40 godina) da poploča ulice u ne tako velikom Starom gradu. Već godinama se ide od mora do pjace pored ruševina i nedovršenih građevina.
Ali zato je prodata Mamula i zato se sprema turistički građevinski desant na Lušticu. Zato se i planira gradnja uspinjače kako bi sve do sad opisano mogli gledati sa visine – smatra dr Relja Živojnović, dobitnik Oktobarske nagrade Herceg Novog 2020.
