Često ono što nam se dešava, objasni rečenica koja nekako neočekivano izroni iz mora davno pročitanog, zapisanog a onda zaboravljenog. Kako nam je proljeće sve bliže, sjetimo se misli da nema zime koja traje zauvijek, niti proljeća koje preskače svoj red. Valjda to važi i za sve nevolje sa kojima se suočavamo. Pomislimo onda kako je „strpljenje gorko ali su mu plodovi slatki“ i nevoljno ipak uzimamo masku da s njom krenemo u novi dan vjerujući da može pomoći da zaštitimo i sebe i one oko sebe. Ispod nje sačuvajmo osmijeh, dobre riječi i nadu da će i ovo brzo proći. I još nešto, nigdje, u bilo kojem gradi na svijetu, to nije lakše kao u gradu djetinjstva u kome nas, učini se ponekad, i more, ma koliko bilo beskrajno prepoznaje. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
