Jutro je, kažu, bezazleno kao dijete. Ali desi se ponekad da se baš u toj bezazlenosti, zajedno s nama i novim danom, probude sjećanja na ono što smo bili, što smo vidjeli i osjećali, na ljude koji su otišli, one koji su tu sa nama, one koji će se tek roditi. Dok jutro bude raslo u dan čiju ćemo vrijednost tek upoznati sustizaće nas nove slike, bilježićemo nova sjećanja. Ono što nam je jutro donijelo i što je kao san na javi, proletjelo kroz našu svijest i čula, ostaće ipak dio stvarnosti. Daće ovom danu poseban pečat. U kojem god smjeru da nas povedu sjećanja, sjetimo se i nečeg lijepog i dobrog, da bi i ova srijeda bila takva.
Dobro jutro, Herceg Novi!
