Plavičasta julska svitanja, modro more pod Novim i vijugava linija obale, sa ponegdje još očuvanim starinskim skladom kamenih kuća i zelenila iz kojeg se ka nebu propinju borovi – slika su koja se pamti. I uvijek se osjeti, skoro opipljivo, sva ljepota prirode i sve što je u njoj suvišno. Uprkos tome prevlada ona rijetka i dragocjena tišina grada koji se budi, i postane nam jasnije koliko može smiriti svakodnevne nemire trenutak kad sagledamo ljepotu a koliko gubimo kada je zaboravimo.
Dobro jutro, Herceg Novi!
