Treba obići ponekad ona posebna mjesta, koja čuvaju važne trenutke naših života. Recimo: skale na kojima smo odrastali, plažu na kojoj smo prvi put zaplivali, klupu na kojoj smo otkrivali i priznavali prve ljubavi, terasu na kojoj smo plesali… I neka se sve to promijenilo, ta mjesta ostaju mapa našeg srca jer smo na njima učili radost, slobodu, ljubav, pa i nedostajanje i čežnju. Na njima svakodnevno nikada nije imalo prostora, ona su ostajala i danas su tačke na kojima još lako probudimo dijete u sebi… I zato su ona dragocjena, a grad koji ih čuva, čarolija. Naročito ljeti.
Dobro jutro, Herceg Novi!
