Učini se ponekad da smo zaboravili da bar s vremena na vrijeme oslušnemo Novi. Da zbog sve više svakodnevnih obaveza ne čujemo šta nam govori obala, šta novske skale, oglašavaju li se drevne tvrđave, je li zaćutalo more… I nije opravdanje da ne stižemo da pogledamo ni sebe, ni ljude pored kojih prolazimo, a zaboravljamo da u toj neprestanoj žurbi lako previdimo ljepotu jednog trenutka, recimo miris ljeta koje je svakim danom sve bliže, ukus soli poslije prvog kupanja u moru, susret sa nekim dragim koga dugo nismo vidjeli… A Novi uvijek ima šta da kaže, kroz šum talasa, iznenađujuće topao, od koraka uglačanih skala u Starom gradu, svjetlost koja se igra po krovovima, đardinima…Malo vremena poklonjeno tim trenucima učiniće dan još ljepšim, a naše raspoloženje boljim.
Dobro jutro, Herceg Novi!
