Opet se susreću mali zalivski svemir i naši unutrašnji svjetovi. U zalivskom je, na prvi pogled, oblačno, tiho i mirno, a u našem, naslagana iskustva, isplanirane obaveze, nagomilane želje, ljudi i gradovi koji nam nedostaju, poneki strah, misao imamo li masku da bismo mogli ući u školu, prodavnicu, taksi, doći do radnog mjesta… Kod nekoga je sve ovo besprekorno poređano, vremenski oročeno, kod drugih rasuto na bezbroj strana pa jurimo za onim što je najvažnije, propustivši nešto onoga što bi nam prijalo… Male, svakodnevne, lične vrteške, naspram punog mira, jednostavnosti i ljepote dana koji raste u Novom. Izdvojimo poneki takav trenutak i za sebe. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
