U 2022. godini 22,7 odsto građana Crne Gore živjelo je u domaćinstvima koja uz mnogo poteškoća spajaju ‘kraj sa krajem’, a 27.4 odsto to činilo sa teškoćama, dok 34.8 uz neke teškoće može plaćati obaveze. Zabrinjavajuće je da skoro 85 odsto građana Crne Gore, ne može od svog primanja plaćati svoje obaveze redovno , bez napora. Svega 0,6 odsto građana Crne Gore mogu veoma jednostavno spajati “kraj sa krajem”, navedeno je u saopštenju Fondacije Banka hrane povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva.
Najnoviji podaci Monstata ne pokazuju značajna odstupanja o broju siromašnih u Crnoj Gori od ranije.
Prema AROPE indikatoru, koji služi za službeno mjerenje siromaštva na teritoriji Evrope, stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Crnoj Gori je iznosila 34,1 odsto, što znači da se trećina stanovništva lišava osnovnih životnih potreba.
Najvišu stopu rizika od siromaštva imaju osobe u porodicama koja čine jedna odrasla osoba sa jednim izdržavanim djetetom i ona je 47,9 odsto.Ukoliko su dvije odrasle osobe sa troje ili više djece rizik od siromaštva je 37,6 odsto.
Nezaposleni su u sličnoj situaciji pa rizik od siromaštva iznosi 40,3 odsto.
-Podaci koje dobijamo moraju nam služiti da socijalnu politiku unaprijedimo i učinimo efikasnijom u cilju smanjenja siromaštva i nejednakosti. Preporuke koje su nam davale relevantne međunarodne organizacije, u cilju napretka u suzbijanju siromaštva i umanjenja socijalnih razlika, nisu implementirane. Skrenuta nam je pažnja da je socijalna pomoć, teško ostvariva za mnogo socijalno ugroženih građana i da je izrazito niska, saopštili su iz te Fondacije.
Socijalna pomoć za jednu osobu iznosi 84,98 eura, za porodicu sa dva člana 102,05 eura, za tročlanu porodicu 122,5, za četvoročlanu 144,6 a za familiju sa pet i više članova 161,37 eura.
Prema Monstatovim najnovijim podacima prag rizika od siromastva za jednu osobu mjesečno, iznosi 214 eura a socijalna pomoć je daleko ispod, svega 85 eura.
-Granica siromaštva za četvoročlanu porodicu za dvoje maloljetne djece, po Monstatu, mjesečno iznosi 450 eura, što je iznos minimalne zarade u našoj državi i čini malo više od polovine potrošačke korpe, u koju nije uračunata renta tj kirija ili rata za kredit. Ukoliko zadovolji stroge kriterijume ostvarivanja jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima četvoročlana porodica će od države dobiti svega 144, 6 eura odnosno više od tri puta manje od granice siromaštva i pet puta manje od minimalne potrošačke korpe bez rente, saopštili su iz Banke hrane.
Po zadnjem popisu u Crnoj Gori, prosječno je zaposlen jedan član u porodici. Najveći broj zaposlenih je radni odnos zasnovalo u uslužnim djelatnostima i trgovini, gdje se zarade kreću oko 450 eura.
Staračka nadoknada je svega 180 eura i može je ostvariti samo nosilac poljoprivrednog porodičnog domaćinstva i to, ako nema baš nikakvih drugih primanja.
-Na žalost iz navedenog mozemo zaključiti da je prosječna crnogorska porodica siromašna. Kako je moguće da nezaposleni ljudi, ne dobijaju nikakvu pomoć od države, a stopa siromaštva među njima je 40 odsto. Samo registrovanih na Zavodu za zapošljavanje je 37 649, što nije konačan broj jer mnogo ljudi prijavljivanje na biro ne vidi kao put ka zaposlenju. Kako da prežive penzioneri kada se većinski njihova penzija kreće oko minimalne; povećanjem penzija, minimalna je dostigla mnoge druge penzije, pa se penzioneri žale, da iako nisu ranije, sad primaju skoro minimalnu penziju sa 10, 20, 50 eura razlike. Šta da rade stari ljudi koji nemaju penziju, od čega da žive? Socijalna penzija kod nas je i dalje mrtvo slovo na papiru, pitaju iz ove Fondacije.
Ističu i da socijalni stanovi egzistiraju samo na papiru, a da s druge strane cijene zakupa stanova divljaju. Socijalnih samoposluga ili socijalnih bonova nema.
-Kako siromašna djeca da se izvuku iz nemaštine, ne ponove sudbinu svojih roditelja, ako nakon osnovne škole nemaju čak ni besplatne knjige, a kamoli užinu, školski pribor, pomoć u savladavanju gradiva, tehnička pomagala, nemaju ni u osnovnoj školi. Naša Vlada ne razmišlja da djecu, čiji su roditelji nezaposleni, pa čak ne primaju ni socijalnu pomoć, trebaju pomoći kako bi prekinuli lanac siromaštva. Proaktivna politika zapošljavanja socijalno ugroženih, morala bi biti obavezujuća. Socijalno ugroženi bi morali imati prednost pri zapošljavanju, moralo bi se uložiti u njihovu obuku prema potrebama poslodavaca. Povoljni krediti za porodične biznise, podrška za mala poljoprivredna gazdinstva, mogu biti jedan od načina umanjenja siromaštva, smanjenja uvozne zavisnosti za hranom i aktivnog rada na sprečavanju bacanja hrane, zaključuju iz Fondacije Banka hrane.
