Miloš Špira Janković (1905- 1999) i njegovo djelo koje više od sedamdeset godina bilo izvan vidokruga novske i bokeljske javnosti ponovo je u centru pažnje ljudi svog kraja. Povod je njegova autobiografska knjiga „Čovjek sa Jadrana“ koja je na engleskom jeziku objavljena 1992. godine, a tri decenije kasnije priredila je magistar Gordana Porobić Krcunović sa saradnicima u prevodu Gospave Kosović a izdanju JUK Herceg fest. Promocija u bašti kuće Iva Andrića poslužila je osvjetljavanju jednog patriote kojeg su zbog ideoloških razloga osudili upravo ljudi iz njegove Boke.
Govoreći o motivu, ljubavi prema zavičaju sa željom da prikaže događaje u kojima je učestovao, Miloš Janković je naglasio da je u svom rukopisu zapisao priču o vremenu, ljudima i događajima koji su se odigrali u Boki Kotorskoj tokom Drugog svjetskog rata, naglasila je priređivač Gordana Porobić Krcunović.
-Miloš Janković, taj obrazovani i poslovni čovjek, poliglota, srpski patriota, opštinski rukovodilac kroz svoju sudbinu i život opisao je vrijeme ratno i poratno, svoje bjekstvo iz Dubrovnika u Italiju pa kasnije u SAD. Ovom knjigom ostvaren je njegov san o repartijaciji, o povratku u otadžbinu, Boku i Herceg Novi, koji je toliko volio, kome je toliko dao i za koji je toliko čeznuo.
Preko ove knjige, Miloš Janković se na simboličan način vratio među svoje.
-Budući da ova knjiga svjedoči o jednom dramatičnom periodu istorije Herceg Novog i Boke u kojem je Miloš Janković odigrao važnu ulogu zahvaljući kojoj su sačuvani kako Boka kao teritorijalna cjelina tako i životi ljudi iz ovog kraja, za očekivati je da će ona naići na pozitivnu kritiku i da neće biti izložena ideološki motivisanim suđenjima zbog kojih je Miloš Janković, kao i brojni drugi, morao da napusti zemlju. Ova knjiga je jedno lično i istorijsko relevantno svjedočanstvo, jedna uzbudljiva autobiografska priča o sebi i drugima ispričana kao svjedočnstvo o jednom vremenu, rekla je priređivač Gordana Porobić Krcunović.
Ona je objasnila da ideja da se knjiga sa engleskog prevede na srpski pripada pokojnom Petru Obradoviću Čaltonu.
-Za pojavu ove knjige na srpskom jeziku, zaslužni su i drugi poznati Novljani i Novljake. Profesorica Gordana Bulatović koja je predavala brojnim generacijama srpski jezik među kojima je i moja malenkost, profesorica Vera Todorić sestričina Miloša Jankovića , koja živi u staroj kući Jankovića u Igalu i koja nas je provela kroz tu kuću u kojoj i danas živi stari duh nekadašnjeg Igala i porodice Janković koja je stvarala kolorit tog vremena koji se da osjetiti prilikom posjete i svega viđenog u toj kući. Hvala Veri Todorić što nam je pomogla da sve ovo uradimo i što je u ime porodice Janković tu sa nama, rekla je Gordana Porobić Krcunović i zahvalila se potomcima Miloša Jankovića koji žive u SAD, koji su dali saglasnost JUK Herceg fest da se prevede i odštampa ovu knjigu.
Publicista Nebojša Rašo govorio je o istoriji porodice Janković za razvoj Herceg Novog i Boke
-Bokelji su ispisali jednu zlatnu stranicu u pomorstvu posebno u doba jedrenjaka. Igaljski Jankovići su jedna od najznamenitijih pomorskih porodica i među onima su koji su dali najveći broj pomoraca, kapetana i brodovlasnika. Po navodima Petra Palavršića 18 je kapetana na jedrenjacima iz ove porodice, a njima možemo dodati i Nikolu Jankovića koji je bio kapetan na parobrodima. Ovo je podatak sa kojom se malo koja pomorska porodica može pohvaliti. A svi oni su igrali značajnu ulogu u društvenom i političkom životu Herceg Novog u vremenu Venecije, Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije. Po zapisima Sava Nakićenovića Jankovići su u Igalo došli iz Paštrovića, pripadali su rodu Davidovića vjerovatno odmah po oslobođenju Herceg Novog od Turaka 1687. godine. Prema predanju u Paštroviće su došli iz Ravnih Kotara i da potiču od poznatog uskoka Stojana Jankovića. Podatku za ovo predanje ide u prilog da Jankovići u Igalu slave istu slavu Ilindan (2. avgust) kao i Jankovići iz Ravnih Kotara. Istorija porodice Janković prati istoriju pomorstva hercegnovskog kraja, kazao je Rašo i naveo imena pomoraca iz porodice Janković, od koji su mnogi od njih plovili pod ruskom zastavom.
Bokelji su kao dobrovoljci učestvovali u brojnim ratovima u oslobođenju od osmanske tiranije.
-U ratovima Rusije i Turske a i u grčkom ustanku 1821. do 1828. godine mnogi Novljani su krenuli da pomognu oslobođenju pravoslavne braće a najpoznatiji je naš Vaso Brajović iz Mojdeža a u ovom ustanku se istakao i Nikola Janković iz Igala, kazao je Rašo i dodao da su Jankovići bili u odboru za izgradnju crkve svetog Arhangela Mihaila krajem 19. vijeka na Belavisti, kazao je Rašo.
Gligo i Špiro Janković otišli su u Trst i pisali istoriju pomorstva Herceg Novog od prvih jedrenjaka do modernog doba a na poziv uglednih Novljana Špiro Janković se vratio u rodni grad i započeo gradnju hotela „Igalo“ a uz gradnju hotela Boka ovo je bio najznačajniji momenat u razvoju turizma za hercegnovsku opštinu.
Rašo je podsjetio da je od 1930. do 1934. godine Špiro Janković obavljao dužnost hercegnovske opštine, a da je njegov rad nastavio sin Miloš.
– Pogrešno bi bilo reći da se mi ovom knjigom odužujemo Milošu Jankoviću. Mi sa ovim naslovom želimo da speremo sramotu sa čovjeka koji je spasio naš kraj. Sam čitalac će se uvjeriti kolike su bile zasluge Miloša Jankovića u teškim vremenima njemačke okupacije. Janković je knjigu pisao osamdesetih godina i ne bez straha od posledica. Ostavio je vrijedno svjedočanstvo o ratnim dešavanjima u Herceg Novom. Knjiga nam otkriva suštinu vremena i života, a iz perspektive umnog hroničara, zaključio je Rašo.
Profesorica Gordana Stijepčić-Bulatović je kazala da ovaj događaj i istina o jednoj porodici čeka više od 80 godina. Ona se osvrnula na ulogu Miloša Jankovića u predratnom i ratnom peiodu Herceg Novog.
-To je priča kako se pomaže Jevrejima i drugim nesrećno progonjenim izgnanicima. To je kazivanje podstaknuto i dječijim sjećanjem na vrijeme u kojem je Miloš Janković bio prva ličnost da se spriječi od strane Mila Budaka da se NDH proširi barem do Tivta. Kao gradonačelnik, šef policije i guverner Boke sa ogromnim obavezama i umijećem, on je balansirao između Njemaca, partizana, otvarao zatvorenu školu za kaluđerice u crkvi Svetog Antuna, otvarao sirotišta. Pomagao je sirotinju. Nikada nije pitao ljude ko su i što su samo ako im je potrena pomoć. Miloš Janković je spriječio 1943. godine upad ustaša sa Debelog brijega, kazala je Bulatović. Govorila je o hapšenju Miloša Jankovića od strane oslobodilaca Herceg Novog i Boke, suđenjima, do njegovog odlaska u Dubrovnik odakle u čamcu bez jedara i motora sa porodicom bježi u Italiju.
-Objavljivanjem ove knjige počinjemo sa idejom da rehabilitujemo Miloša Jankovića, rekla je Bulatović i pokrenula ideju da se obali koju je i sam stvarao da ime Miloša Jankovića, da se kuća Janković stavi pod zaštitu države i u parku podigne spomenik, obnovi njihovo porodično groblje na Toploj. To je, kako je istakla, najmanje što se može učiniti za nepravdu učinjenu Milošu Jankoviću i njegovoj porodici.
Odlomke iz knjige „Čovjek sa Jadrana“ čitala je Gospava Kosović koja je ovaj naslov i prevela sa engleskog jezika. Promociji, koja je počela video porukom Milene Janković, kćerke Miloša Jankovića iz SAD, prisustvali su konzul Srbije u Herceg Novom Mićo Roglić, predsjednici Opštine i Skupštine Herceg Novi Stevan Katić i Ivan Otović.
