U okviru svetkovanja velikog praznika – Uspenja presvete Bogorodice i hramovske slave manastira Savina, u programu pod nazivom „Đedov sabor“ upriličena je i promocija izabranih djela blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, ali i obilježen jubilej – 30 godina rada i postojanja Informativno-izdavačke ustanove Svetogira.
O djelima Amfilohija govorili su patrijarh srpski Porfirije, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, kao i jedan od osnivača Svetigore, krstonosni protojerej Radomir Nikčević.
Patrijarh SPC Porfirije u svom izlaganju osvrnuo se na snažnu ličnost blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija ali na njegov presudni značaj u njegovoj odluci da kao student arheologije upiše Bogoslovski fakultet.
-Blaženopočivši mitropolit Amfilohije je toliko poznat ne samo ovdje u CG nego gdje god živi naš vjerni narod ali i izvan granica naše crkve već u čitavom pravoslavlju. Ne samo da je poznat već je ličnost koja je ostavila toliko dubog trag s kraja 20. i početkom 21. vijeka da gotovo da nema pravoslavnog hrišćanina koji je pročitao makar nekoliko stranica iz predanja naše crkve iz duhovnosti iz teologije naše crkve a da nije čuo za blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. Ali ne samo u okvirima pravoslavne crkve već i izvan, među drugim hrišćanskim denominacijama, među Muslimanima, među Jevrejima, i onima koji ne vjeruju u Boga ličnost mitropolita Amfilohija je poznata. Ali baš zbog toga što je mitropolit Amfilohije orao duboku brazdu na prostorima CG, na planu čitavog pravoslavlja gotovo i da nemamo što da kažemo a da će biti novo, kazao je patrijarh.
Patrijarh Porfirije je kazao da je mitropolita Joanikija upoznao dok su bili studenti, on areheologije, a Joanikije filozofije i da su tada u tom vremenu upoznali balženopočivšeg mitropolita Amfilohija koji je presudno uticao na njegovu odluku da nastavi da proučava teologiju.
– Na sve strane se tada osjećala snažna potreba za duhovnim vrijednostima, potreba za suštinom, za Bogom. U tom periodu među prvima koji su počeli da seju sjeme jevanđelja bio je upravo mitropolit Amfilohije, zajedno sa još nekom duhovnom djecom koja su bila duhovna djeca oca Justina. Otac Justin je bio samo jedan u nizu nosilaca svetoga predanja naše svete pravoslavne crkve, naveo je patrijarh.
On je između ostalog kazao da se u ličnosti mitropolita Amfilohija otkriva svetootačka sintagma koja glasi: Ako hoćeš da budeš istinski teolog onda se istinski moli. Ako se istinski moliš onda si istinski teolog.
-I mi zaista govorimo o mitropolitu Amfilohiju kao velikom teologu našeg vremena, jednom od onih koji su obilježili vijek u kome su živjeli. Ali u njemu se pokazuje da teologija nije tek puko filozofiranje i mudrovanje nego da je njegova bogoslovska riječ ono što jeste bogoslovlje svetih otaca a to je izraz unutrašnjeg duhovnog zajedničarenja sa Bogom koje nije moguće bez molitve. Baš zbog toga što je bio čovjek molitve mogao je da artikuliše ono što je otkrovenje Božije, na najbolji način u svome vremenu i svome prostoru. Da to iskaže toliko jednostavno da može svako da razumije, kazao je između ostalog Porfirije i istakao da u ličnosti blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija imamo i molitvu i djelo.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije imao je dar od Boga, da sve što blagoslovi, traje, živi i donosi plodove, kazao je mitropolit Joanikije. Dodao je da je upravo tako i Izdavačka kuća MCP – Svetigora, kroz tri decenije, dala brojne plodove ne samo u izdavaštvu već i ogroman doprinos u misionarskom djelovanju Crkve u Crnoj Gori i šire.
– Taj blagoslov je dobio otac Radomir Nikčević, koji je potpomognut molitvama i uz ogroman trud, dao životu Svetigore najveći doprinos.
Kako je kazao, mitropolit Amfilohije je bio čovjek stvaralac, u pravom smislu te riječi, obdaren brojnim talentima, čovjek velikog duhovnog iskustva, molitvenosti.
– Njegov stvaralački dar je bio jedinstven, djelovao je u više pravaca. Samo večeras je pred nama 30 tomova njegovih izabranih djela, a tek treba raditi na njegovim sabranim djelima. Ali, naš blaženopočivši mitropolit nije samo u svojim djelima, već čini se još više u arhipastirskom trudu. Bio je veliki duhovni vođa sa velikim autoritetom, duhovni otac za svoju Crkvu, za Hrista, za svoja duhovna čeda, kazao je mitropolit Joanikije.
U njegovom teološkom i književno djelu, primjetno je više poglavlja.
– Imamo dosta njegovih djela koja su dogmatskog ili asketskog karaktera, ali imamo njegova istorijska djela. Ponajviše se proslavio kao besjednik, u kojima je opet bio stvaralac. Nikada nije čitao svoju besjedu, osim na svojoj hirotonijskoj. Sigurno je da se spremao, ali one su uglavnom bile rezultat njegove neposredne komunikacije sa narodom. On je pogađao u srca i duše svog naroda, svoje duhovne djece i zato je bio omiljen besjednik, podsjetio je mitropolit.
U duši mitropolita Amfilohija tinjao je pjesnički dar od njegove mladosti pa sve do blažene končine.
– Primjetili su ljudi koji se bave književnošću i tajnom pjesničkog stvaranja, da je njegova poezija duboka, duhovna, ali i moderna. To je poezija modernog izraza. Čovjek koji se udubljivao u predanje i tajne Svetog Pisma je imao i taj poetski dar i tu sposobnost da se izrazi na moderan način, kako pjesnik svoga doba i svoga vremena, kazao je mitropolit Joanikije.
Protojerej Radomir Nikčević zahvalio je patrijarhu Porfiriju što je prisustvom uveličao obilježavanje 640 godina od osnivanja Herceg Novog, čime je, kako je kazao, pokazao poštovanje premao ostalim velikim jubilejima, obilježenim na Trgu od ćirilice.
One je, govoreći o izabranim djelima mitropolita Amfilohija, skrenuo pažnju na samo jedan segment od 40 knjiga, kao „krunu rada Svetigore“.
Riječ je u hrišćanstvu veoma važna, poručio je Nikčević, jer Bog koji ne govori ne bi bio Bog koji stvara.
-Razumijevajući koliko je riječ Božija, sin Božiji, vječna i svemoguća, i da riječ čovjekova ima smisla samo ako je u službi njegovoj, mitroplit Amfilohije je, kao mudri i oblagodaćeni učitelj pobožnosti, na početKu duhovnog očinskog djelovanja u Crnoj Gori, osnovao Svetigoru. Prvo časopis, iz čega je izrasla izdavačka kuća, a zatim i radio – podsjetio je on.
Nakon 30 godina velikog truda i rada svih Svetigornih djelatnika i velikog broja izdanja, blagoslov, privrženost i briga mitropolita Amfilohija bili su temelj koji je zgradu Svetigore, kao veliko zdanje riječi i podviga, osnažio da izdrži sve dvosmislenosti života, zapaža Nikčević.
– Ako bismo nabrajali sve časopise, knjige i sva djela, koja su izašla iz Svetigorine misionarske škole pravoslavlja, zaista bi nam trebalo puno vremena – istakao je Nikčević.
