Autobiografija svetitelja i književni svijet Bore Stankovića na „Trgu od knjige“

Treće veče 24. „Trga od knjige“ bilo je posvećeno predstavljanju fototipskog izdanja „Avtobiografije protosinđela Kirila Cvjetkovića“ i razgovoru o književnom djelu Borisava Stankovića, povodom 150 godina od rođenja jednog od najznačajnijih srpskih pisaca.

„Avtobiografija protosinđela Kirila Cvjetkovića“ prvi put je štampana 1898. zahvaljujući protojereju Dimitriju Ruvarcu, a imala je još nekoliko izdanja, od kojih su dva fototipska priređena na inicijativu Gradske biblioteke i čitaonice Herceg Novi, a suizdavač ovogodišnjeg je“Svetigora“.

Riječ je o mnogostruko značajnom djelu u književnom, istoriografskom i posebno u duhovnom smislu koje dočarava vrli lik i podvig ispovjednika Svetog Kirila iz Baošića, kazao je urednik izdavačke djelatnosti „Svetigore“, protojerej Aleksandar Lekić.

-Ispovjednik je u hrišćanskom smislu, u nekom crkvenom rječniku, onaj svetitelj koji je posvjedočio svoju vjeru, koji je ispovjedio Hrista u teškim, odsudnim trenucima kada je bilo pitanje biti ili ne biti po pitanju vjere, i tako dalje i koji je stradao za vjeru. Znači, ispovjedio je vjeru, stradao je za vjeru, ali nije okončao vjeru u smislu sa smrtnim ishodom, nego je ipak preživio čitavo to ispovjedništvo, kazao je Lekić.

Istoričar književnosti Goran Maksimović istakao je da autobiografija Kirila Cvjetkovića ima dva pristupa. Nakon opisa porodice, odrastanja, školovanja, dolaska u manastir i tako dalje, drugi dio prelazi u memoarski tekst uz osvrt na velike istorijske događaje koji su sudbonosno uticali na njegov život. Jedan od njih je pogubna namjera vladike Venedikta Kraljevića, čiji je bio lični sekretar, da pounijati dalmatinsku eparhiju.

 

-U tom memoarskom dijelu autobiografije mi imamo prvorazredne izvore i vidimo kako je ta unijatska ideja u Dalmaciji bila plasirana, kako se ona rodila. Ona je nastala još negdje 1815. ili 1816. godine, prilikom jednog od boravaka vladike Kraljevića, i tada je bio sa njim i Kiril Cvetković u Trstu. Kasnije se ta ideja obnavlja 1818. godine, kada su boravili u Beču, i poslije toga je praktično krenula ta ubrzana realizacija čitave te unijatske ideje.

Drugi dio večeri bio je posvećen književnom opusu Borisava Stankovića, povodom 150 godina od njegovog rođenja. U književnosti kao umjetnosti jezika važno da je da se kroz autentičan dijalekatski idiom sačuva slika vremena, prostora, naravi i ljudi na univerzalnom nivou, kazao je književni kritičar Mladen Vesković.

-Kako je i sam Bora često govorio: jeste on, naravno, srpski pisac, ali smatra da ima i širi značaj, dakle jednog balkanskog, orijentalnog sveta u nestajanju, već u njegovom vremenu, koje je uhvatio, čini mi se, bolje nego ijedan drugi pisac južnoslovenskog prostora. Pišući čitav svoj život o onome što je najbolje znao – o svom Vranju, o prototipovima koje je vidio mahom iz pripovjedanja svoje bake, dakle iz jedne vrste usmenog predanja, on je stvorio upečatljivu sliku svijeta koje nestaje i koji, kao takav, više nikada neće biti rekreiran, i verovatno bi nestao da nije bio takav kakav jeste.

Bora Stanković je u sebi nosio i mušku i žensku energiju, tragao je za tajnama jezika da bi ušao u one najdublje, najintimnije ličnosti svojih junaka da bi iskazao njihove najtananije emocije i nije se plašio da “pređe granicu”, kazao je istoričar književnosti Goran Maksimović, istakavši da je radikalnim iskorakom iz realistične u modernu poetiku pomjerio granice evropske književnosti.

– Zato je njegova sposobnost da uđe i u muške i u ženske junake tako duboko bila izuzetna, i to nema nijedan pisac ni evropske ni svetske književnosti toga vremena, kao što nema niko ni u srpskoj književnosti. E, upravo je to bio osnovni, temeljni postulat Stankovićeve poetike, i on je tu zaista napravio jedan ogromni iskorak na kraju 19. i početku 20. vijeka u srpskoj književnosti. On je napravio taj radikalni iskorak iz realističke u modernu poetiku, i nije on bio samo pisac koji je pomjerio granice srpske i južnoslavenske književnosti; on je zapravo pomjerio i granice evropske književnosti toga vremena.

Večeras će od 21.00 sat biti predstavljen roman „Karota“ Darka Tuševljakovića, ovogodišnjeg dobitnika NIN-ove nagrade, o kojem će, pored autora, govoriti i prof. dr Aleksandar Jerkov. Uslijediće promocija romana „Petak za ljubav“ italijanske književnice Roberte Lepri, a učestvovaće i direktor i glavni urednik izdavačke kuće „Clio“ Zoran Hamović i prevodilac Ana Marković.