Autizam je način života, koji nije nimalo nije jednostavan. Pritisak i nerazumijevanje društva, pojačava pritisak na roditelje kojima se čitav život mijenja. Međutim, postoje terapije, inovativni pristupi i metode kroz koje se autizam i slična stanja olakšavaju ili uspješno prevazilaze. Koliko su te metode i terapije dostupne kroz programe javnih ustanove koje bi trebalo da njihovim provođenjem pomognu ne samo djeci i roditeljima već i prosvjetnom kadru? Koliki je značaj ranog otkrivanja problema, prepreka s kojima se suočavaju roditelji, nedostatku neophodnih terapija i podrške koja pomaže socijalizaciji te koliko je u ovaj problem zaista uključena struka, neka su od pitanja o kojima su u emisiji „Novsko popodne“ urednice Danijele Đonović, govorili defektolog oligofrenolog Svetlana Ceca Vukašinović iz Osnovne škole „Ilija Kišić“ i Milica Tadić, predstavnik roditelja.
Djeca iz autističnog spektra, s autizmom i njegovim posljedicama susreću se svakodnevno s različitim problemima i njihov život nije ni lak ni jednostavan, kao ni život roditelja. Milicino dijete ide u treći razred osnovne škole.
-Primjetila sam, još u drugoj godini, odstupanja u razvoju svog djeteta, obratili smo se pedijatrijskoj službi, ali smo rane tretmane morali privatno da radimo zbod gužve i nedostupnosti stručnjaka. Upisali smo dijete u redovan vrtić, ali do predškolskog uzrasta nismo imali pravo na logopeda u vrtiću jer, iako je stalno zaposlen, radi samo sa djecom u predškolskom uzrastu. Mislim da je to veliki nedostatak jer bi bilo dobro da djeca imaju pravo na rane tretmane. Dakle, od druge do šeste godine nije bilo tretmana, a taj period je najbitniji da bi dijete što više vještina usvojilo. Ne znam kako je sada, ali ovo je moje iskustvo. Potom pred upis u školu, komisija procjenjuje sposobnost djeteta i određuje da li će ići u integrisano odjeljenje ili je za inkluziju. Moje dijete je u inkluziji, prati nastavu po prilagođenom programu, ali iza toga stoji veliki trud i rad, konstantni tretmani, odricanje i posvećenost djetetu da bi došli do napretka, kazala je Tadić.
Kao defektolog oligofrenolog, Svetlana Vukašinović ima veliko iskustvo u radu s djecom. Ističe da se prvi znaci mogu uočiti veoma rano, u čemu pomažu i razvojni miljokazi koji pokazuju šta je predviđeno u kojem periodu razvoja da djete pokazuje ili usvaja.
-Oni podrazumjevaju da recimo dijete ne reaguje na pravi način na lik majke, ili na lik poznate prostorije, predugo plače, nema empatije prilikom zagrljaja ili je na primjer hipersenzitivno pa mu smeta dodir kože… sve su to sitnice koje majka tokom presvlačenja, hranjenja, kupanja, može da primjeti kod djeteta. Nema kontakta očima, ne reaguje na zvuk, na poziv njegovog imena. To je sve period od druge do četvrte godine. Sada je situacija drugačija, u savjetovalištima i resursnim centrima možete vidjeti djecu od dvije godine, a ranije je to bilo tek oko četvrte godine. Psihijatri izbjegavaju rano dijagnostikovanje, pa se da radna dijagnoza kao što je razvojna disfazija ili disharmoničan razvoj jer se djetetu daje prostor da usvoji određene vještine koje su potrebne za taj uzrast, kazala je Vukašinović.
Ona je podsjetila na važnost Strategije inkluzivnog obrazovanja 2021-2025 za Crnu Goru koja podrazumjeva umrežavanje tri sektora – zdravstveni, socijalni i prosvjetni.
-Veoma bi značajno bilo da uz pedijatra, tokom prve godine života djeteta kada roditelji posjećuju razvojno savjetovalište, bude i neko iz naše struke ko bi mogao da procjeni rane znake odstupanja od razvoja. Ono što je problem i kod nas u Herceg Novom i u Crnoj Gori je da kada se postavi određena problematika i odradi detekcija, ne znate šta dalje sa njom jer nemate dostupnu struku koja će da dalje da radi. U domu zdravlja imate logopeda i psihologa i tu je kraj, kazala je Vukašinović.
U Domu zdravlja HN postoji odličan logoped i psiholog, ali su dostupni samo u jednoj smjeni, što je nedovoljno, smatra Milica Tadić. Ona objašnjava da nema adekvatne pomoći roditeljima u trenutku kada saznaju dijagnozu, a kada im je potreban savjet gdje i šta dalje, već su prinuđeni da se sami snalaze, lutaju i gube dragocjeno vrijeme.
Kompletnu priču pogledajte u emisiji „Novsko popodne“ RTHN.
