Rješavanje višegodišnjeg problema crnogorskih ribara ponovo je odgođeno nakon što današnji sastanak Nacionalnog udruženja proizvođača ribe sa Morskim dobrom nije održan iz tehničkih razloga. Za narednu sedmicu najavljen je novi, na kojem bi trebalo da budu definisani prioriteti, uključujući određivanje iskrcajnih mjesta i raspored u lukama. Predstavnici ribara poručuju da od svojih zahtjeva neće odustati.
Kako je podsjetio predstavnik Nacionalnog udruženja proizvođača ribe u radnoj grupi, Savo Ćetković, uprava Morskog dobra uvidjela propuste u prethodnom periodu i izrazila jasnu namjeru za rješavanjem problema na terenu.
– Znamo da treba da prođe turistička sezona da bi počelo sa rješavanjem problematike, i da dosta je teško da se sve uklopi i da se svi sastanu. Morsko dobro zna da imamo veliki problem, na koji način će to da rješava, nama nije poznato. Do sastanka je nije ni došlo, mi imamo predloge i zahtjeve, i od njih nećemo odustati, ističe on.
Ćetković smatra da lokalne zajednice mora biti više uključena u probleme koji se tiču svih.
-Lokalno stanovništvo ne smije ostati bez vezova u postojećim lukama i mandraćima, nauštrb onih koji svoj dio ne daju državi. Država to treba da riješi, kao što može, ako želi, da riješi imovinsko-pravne odnose preko noći. Ribari su tu u najvećoj šteti, 10 godina ne mogu da vežu svoje brodove u sigurnu luku, ne mogu da učestvuju na raznim projektima, da povećaju kapacitete proizvodnje ribe, ne mogu da zaposle nove ljude. Sad imamo i Zakon o radu koji nas uslovljava da imamo zaposlene, a ne možemo ih imati kad nemamo jedan metar obale, svi zajedno, ribari, i u Herceg Novom i u Crnoj Gori. Neke stvari su se riješile kroz neke male mandraće, ali to je sve bez ijednog prava, bez ijednog papira..
Ćetković smatra da bi vezovi trebalo da budu stalni, da se naplaćuju i da se zna komunalni red.
-Želimo da učestvujemo i u čišćenju podmorja i održavanju komunalija na privezištima, mulima. Ne želimo da živimo na način da to bude sve napušteno, mora da se dovede red, kao u svakoj grani, tako i u ribarstvu. Ako ribar ima pravo da veže barku u luci koju odredi Morsko dobro, ribar će da plati vez, da vodi računa o svojoj površini, kabini. Ako se ne bude pridržavao toga, moraće da napusti luku, tako će isto inspekcije lakše raditi. Trebalo bi svi da prodajemo ribu na jednom, otkupnom mjestu, da imamo prvo iskrcajno mjesto, gdje će svaki ribar, na kilo ribe platiti porez. Ta riba onda ima regularan tok i prodaju. Svi treba da se zaštitimo, ali moramo i da imamo sve uslove.
Kako je istakao Ćetković, u zemljama regiona ribari su prepoznati kao važan dio identiteta primorskih gradova, imaju svoje mjesto u lukama i mandraćima, često u samom centru grada. Naglasio je da Boka Kotorska ima dugu ribarsku tradiciju koju treba sačuvati, te da ribari zaslužuju stalne i uređene vezove, umjesto privremenih i nelegalnih privezišta. Ocijenio je da ribarstvo predstavlja dio kulturne baštine i turističke ponude, ali i izrazio zabrinutost zbog toga što se na lokalnom tržištu sve češće prodaje uzgojena i uvozna riba, dok se riba iz domaćeg mora sve manje nalazi na trpezama Novljana.
