Vitomirović: Ulaganje u stabilno vodosnabdijevanje, protivpožarnu i zaštitu od poplava jeftinije od saniranja štete

Poglavlje 27 – životna sredina i klimatske promjene u pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom za Crnu Goru predstavlja najkompleksniji, najskuplji i najzahtjevniji deo pregovaračkog procesa, koji traži usvajanje i primjenu više od 200 evropskih zakona, izgradnju skupih sistema za prečišćavanje otpadnih voda, upravljanje otpadom i zaštitu prirode. Pregovarač Crne Gore za Klaster 4 i šef Radne grupe za Poglavlje 27, Nenad  Vitomirović za RTHN govori koji zadatak Crna Gora ima da kroz ovo veoma važno poglavlje ublaži posljedice klimatskih promjena, posebno se osvrćući na vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja. Smatra i da se Herceg Novi dugoročno ne smije oslanjati samo na snabdijevanje vodom preko sistema Plat.

Evropa se ovog ljeta suočava s ekstremno visokim temperaturama, velikim požarima, dugotrajnim sušama i istorijski niskim vodostajima pojedinih rijeka. Da li takve pojave potvrđuju da klimatske promjene već ozbiljno mijenjaju evropsku klimu? Šta taj trend konkretno znači za Crnu Goru – posebno za vodosnabdijevanje, poljoprivredu, energetiku, zdravlje građana i zaštitu od požara – i kakav odgovor država treba da pruži kroz Poglavlje 27?

Prije svega, važno je razlikovati vrijeme u smislu meteorološkog događaja od klime. Jedan toplotni talas jeste meteorološki događaj. Međutim, kada se iz godine u godinu ponavljaju sve duži i intenzivniji toplotni talasi, suše, šumski požari i niski vodostaji, onda govorimo o jasnom klimatskom trendu. Klimatske promjene ne izazivaju svaku pojedinačnu anticiklonu ili požar, ali podižu osnovnu temperaturu i stvaraju uslove da ekstremni događaji budu češći, duži i razorniji.

Podaci iz prethodnih godina veoma su ozbiljni, a negativan trend se nastavlja. Podaci o niskim protocima, zasnovani na poređenju s periodom 1995–2024, pokazuju da se ne radi samo o trenutnom padu vodostaja, već o ozbiljnoj hidrološkoj suši – smanjenoj raspoloživosti vode u rijekama tokom dužeg perioda.

Kada se tome pridruži dugotrajno polje visokog vazdušnog pritiska sa visokim temperaturama, suša je neizbježna. To stvara idealne uslove za požare. Šumske požare često neposredno izazove čovjek, ali klimatski uslovi određuju koliko će vegetacija biti suva i koliko će se požar brzo i nekontrolisano širiti. Posebno zabrinjavaju projekcije za ljetnji period. Najviše dnevne avgustovske temperature mogle bi više dana biti iznad 40 stepeni, uz tropske noći i znatno duže toplotne talase u narednim godinama.

Koliko je situacija ozbiljna pokazuje i primjer Srbije. Zbog dugotrajnog toplotnog talasa i izuzetno niskog vodostaja Dunava sazvana je vanredna sjednica Republičkog štaba za vanredne situacije, a građanima je upućen apel da tokom narednih deset dana racionalnije koriste električnu energiju, posebno klima-uređaje. Objavljeno je da je proizvodnja na Đerdapu 1 pala na oko 20 odsto, a na Đerdapu 2 na oko 30 odsto proizvodnih mogućnosti, dok su dotoci Dunava bili oko 1.500 kubnih metara u sekundi. To je konkretan dokaz da se hidrološka suša veoma brzo pretvara u energetski, privredni i bezbjednosni problem.

Još dramatičniji primjer dolazi sa granice Francuske i Švajcarske. Jezero Brenec, koje je prethodnih godina tokom ljeta bilo puno turista, početkom avgusta 2026. je više od nedjelju dana praktično suvo, sa brodićima nasukanima na dnu. Nivo rijeke Dub, koja ga napaja, naglo je opao poslije više mjeseci sa malo padavina i tri uzastopna toplotna talasa. Taj primjer pokazuje da hidrološka suša ne ugrožava samo vodosnabdijevanje i energetiku, već može zaustaviti i turizam.

Isto tako najveći rizik za Crnu Goru biće voda. Nacionalne projekcije ukazuju da bi prosječni godišnji proticaji naših rijeka do kraja vijeka mogli biti smanjeni do 27 odsto, prvenstveno zbog promjena u količini i vremenskom rasporedu padavina. Možemo imati duže periode bez kiše, nakon kojih slijede kratkotrajne i veoma intenzivne padavine. Takva kiša često izaziva bujice i poplave, ali nije dovoljna da obnovi izdašnost podzemnih voda i krških izvorišta.

To za Crnu Goru konkretno znači veći pritisak na vodosnabdijevanje primorja tokom turističke sezone, smanjenje izdašnosti pojedinih izvorišta, veće potrebe za navodnjavanjem, nestabilniju hidroenergetsku proizvodnju, povećan rizik od požara i ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva. Posebno su ugroženi stariji građani, djeca, hronični bolesnici i ljudi koji rade na otvorenom.

Zato klimatske promjene u Poglavlju 27 nisu samo pitanje smanjenja emisija niti pukog zatvaranja pregovaračkog poglavlja. Jednako je važna adaptacija: zaštita vodoizvorišta, smanjenje gubitaka u lokalnim vodovodnim mrežama, planovi upravljanja sušama, sistemi ranog upozoravanja, zaštita od požara, ozelenjavanje i rashlađivanje gradova, prilagođavanje poljoprivrede novoj klimatskoj realnosti, ali i planiranje otpornosti energetskog sistema na dugotrajne sušne periode i rast ljetnje potrošnje električne energije.

Ono što danas gledamo u Evropi upozorenje je kako bi mogla izgledati budućnost Crne Gore: toplija i klimatski nestabilnija zemlja, istovremeno izložena sušama, požarima, nedostatku vode, energetskim pritiscima i ekstremnim poplavama. Naš zadatak kroz Poglavlje 27, koje obuhvata i sektor civilne zaštite, jeste da evropske standarde pretvorimo u konkretne mjere zaštite građana, vode, prirode i ekonomije Crne Gore.

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre godinama je pod pritiskom klimatskih promjena i  intervencija u koritu Morače. Koje se aktivnosti trenutno sprovode radi oporavka izvorišta i obezbjeđivanja dodatnih količina vode? Koliko je u tom procesu važna odlučna borba protiv nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka?

Vodoizvorište Bolje sestre strateški je oslonac vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja, a njegova zaštita zahtijeva istovremenu primjenu hidrogeoloških, infrastrukturnih, upravljačkih i inspekcijskih mjera. U zvaničnom planu Regionalnog vodovoda za 2026. godinu konstatovano je da, osim klimatskih promjena, na izdašnost izvorišta neposredno utiču radovi u koritu Morače i na njenim obalama. Prioriteti su zato zaustavljanje daljeg pada izdašnosti, hidrološka i tehnička revitalizacija izvorišta i obezbjeđivanje dodatnih količina vode.

Aktivnosti obuhvataju dodatna hidrogeološka istraživanja, kontinuirano praćenje podzemnih i površinskih voda, čišćenje i izmuljivanje vodozahvata, zaštitu sanitarnih zona, kao i izgradnju privremenih ustava u koritu Morače. Tim zahvatima podiže se nivo podzemnih voda i unapređuju uslovi za prihranjivanje izvorišta.

Izgrađeno je i dodatno postrojenje za prečišćavanje vode, uz planirano fazno proširenje do najviše 500 litara u sekundi. Važno je naglasiti da to postrojenje ne povećava prirodnu izdašnost izvorišta, već omogućava bezbjednu preradu dodatnih raspoloživih količina vode i njihovo uključivanje u sistem.

Suzbijanje nelegalne eksploatacije riječnog materijala mora biti kontinuirana, a ne povremena aktivnost.

Uklanjanje zaštitnih slojeva riječnog nanosa mijenja morfologiju korita i režim podzemnih voda, čime mogu biti ugroženi i količina i kvalitet vode na izvorištu. Regionalni vodovod je saopštio da je potvrđena hidrološka povezanost Morače i izvorišta kroz sistem podzemnih voda, kao i negativan uticaj nelegalne eksploatacije.

Zbog toga su neophodni stalni nadzor, koordinisane inspekcijske kontrole, utvrđivanje krivične odgovornosti počinilaca i sanacija devastiranih djelova korita. Privremene ustave mogu ublažiti posljedice, ali ne mogu zamijeniti trajnu i sistemsku zaštitu Morače.

Može li Regionalni vodovod garantovati stabilno snabdijevanje cijelog Crnogorskog primorja, posebno nakon višesedmičnog nedostatka vode za piće u pojedinim naseljima Kotora?

Situacija u Kotoru pokazala je ranjivost sistema u uslovima salinizacije lokalnih izvorišta. Izvorišta Orahovac i Tabačina bila su van funkcije, dok maksimalne količine dopremljene iz sistema Regionalnog vodovoda nisu bile dovoljne za uredno snabdijevanje. Već sredinom jula 2026. godine voda za piće građanima i ustanovama distribuirana je cisternama, uz evidentirane visoke vrijednosti saliniteta na lokalnim vodoizvorištima.

Dugoročno rješenje zato ne smije zavisiti samo od jednog izvorišta ili jednog cjevovoda. Neophodno je povećati transportne i rezervoarske kapacitete Regionalnog vodovoda, zaštititi izvorište Bolje sestre i korito Morače, rekonstruisati lokalne distributivne mreže i smanjiti visoke gubitke vode. Istovremeno, treba obezbijediti alternativna izvorišta, uspostaviti dodatne pravce snabdijevanja i razviti efikasne planove za vanredne situacije.

Cilj mora biti pouzdano vodosnabdijevanje stanovništva i turista tokom cijele godine, a ne samo privremeno ublažavanje problema u ljetnjoj sezoni. Bez stabilnog snabdijevanja pijaćom vodom tokom svih 365 dana nema ni održivog razvoja turizma. Prema raspoloživim informacijama, Regionalni vodovod će uredno snabdijevati Crnogorsko primorje vodom i ne očekujem probleme u njihovom radu.

Šta Herceg Novi konkretno treba da uradi kako bi ublažio posljedice ovakvih vremenskih neprilika?

 

Najveća greška bila bi da klimatsku politiku svedemo na sadnju nekoliko stabala ili da reagujemo tek kada izbije požar, nestane voda ili se izlije neki bujični potok. Za Herceg Novi prioriteti su smanjenje ogromnih gubitaka u vodovodnoj mreži, obezbjeđivanje rezervnog izvora vode, uređenje bujičnih tokova, protivpožarna zaštita naselja i plansko rashlađivanje grada.

Potrebno je hitno smanjiti gubitke u vodovodnoj mreži i obezbijediti rezervni pravac snabdijevanja, jer će tokom sušnih i toplih ljeta pritisak na izvorišta i potrošnja vode biti sve veći.

Herceg Novi se ne smije dugoročno oslanjati samo na sistem Plat, jer bi to moglo dovesti do restrikcija upravo u periodu najveće turističke potrošnje. Opština je već preduzela prve korake u tom pravcu i predstavila tehnički koncept cjevovoda Trebinje–Mojdež, projektovanog kapaciteta do 600 litara u sekundi. To je strateški ispravno planiranje.

Smatram i da Herceg Novi treba da ima unaprijed definisan akcioni plan za toplotne talase, a ne samo opšta meteorološka upozorenja. Taj plan zaštite od visokih temperatura trebalo bi da sprovodi jedinstveni lokalni klimatski centar, odnosno operativno mjesto koje bi povezivalo Vodovod, Komunalno-stambeno preduzeće, Službu zaštite i spašavanja, zdravstvene ustanove, turistički sektor i mjesne zajednice.

Plan bi trebalo da obuhvati telefonska i elektronska upozorenja, organizovanu pomoć i obilazak starijih i zdravstveno ugroženih sugrađana i turista, rashlađene javne prostorije dostupne svima, javne česme i punktove s vodom, kao i posebne protokole za vrtiće, škole, zdravstvene i socijalne ustanove.

Prioritet mora biti i stvaranje više prirodnog hlada, kroz ozelenjavanje pješačkih pravaca, trgova, školskih dvorišta, parkinga i autobuskih stajališta. Nije dovoljno samo posaditi drvo; potrebno je izabrati vrste otporne na sušu, obezbijediti dovoljno prostora za razvoj korijena, sistem navodnjavanja i višegodišnje održavanje. Tokom najtoplijih dana treba prilagoditi i radno vrijeme ljudi koji rade na otvorenom.

U konačnici, klimatski rizik mora postati obavezan dio urbanističkog planiranja. Svaki veći projekat mora pokazati kako će u najvećoj mogućoj mjeri zadržati atmosferske padavine na parceli i zaštititi ljude i objekte od ekstremnih temperatura.

Ovo nisu apstraktne ekološke mjere. To su ulaganja u bezbjednost stanovništva i zaštitu imovine, ali i u stabilnost turističke sezone i dugoročnu ekonomsku održivost Herceg Novog. Suština je jednostavna: ulaganje u stabilno vodosnabdijevanje, protivpožarnu zaštitu i zaštitu od poplava danas je mnogo jeftinije  od saniranja štete sjutra.