Tradicionalna Vidovdanska akademija, posvećena jednom od najznačajnijih datuma srpske istorije, duhovnosti i nacionalnog pamćenja, održana je sinoć u Dvorani “Park” u organizaciji Crkvene opštine topaljsko-hercegnovske i NVO SPONA.
Protojerej Pavle Božović besjedeći o kosovskom zavjetu kao sveobuhvatnom duhovnom i moralnom principu koji oblikuje srpski identitet kroz vjekove, naglasio je da zavjet nije samo istorijsko sjećanje na 1389. godinu, već živa snaga koja nudi odgovore na savremena etička i egzistencijalna pitanja.
-O Kosovskom zavjetu govorili su i pisali mnogi u prethodnih šest vjekova, ali ga niko nije definisao, i zaista teško se on može definisati riječima. Kosovski zavjet u sebi objedinjuje cjelokupnu duhovnost, svetinjske potencijale i sve moralne principe koji su se u našem narodu oblikovali i prije Kosova, Kosovom i u svim raspećima i vaskrsenjima koja će uslijediti poslije te 1389. godine. Zato ovaj grad, koji je nekako osnivanjem i savremenik događaja na Kosovu, je jedan svojevrstan vidikovac, vis sa koga se jasnije vidi cjelokupnost našeg trajanja, kazao je Božović.
Prva velika pobjeda zavjeta, po riječima Božovića, bila je unutrašnja transformacija- prelazak sa paganskih slovenskih božanstava rata (poput Svetovida ili Jarovida) na hrišćanski koncept dobrovoljne žrtve. Knez Lazar je, kroz tekstove monahinje Jefimije i despota Stefana Lazarevića, prepoznat kao Hristov mučenik koji bira „Nebesko carstvo“, čime je Lazarevo opredjeljenje postalo nepokolebljivi stub bogopoznanja.
Tokom vjekova otomanske vlasti, besjedio je Božović, Kosovski zavjet je služio kao neiscrpna snaga za narod koji je izgubio državnost. U trenucima kada je srpska kultura bila sabijena u „katakombe“ porodičnog ognjišta, zavjet je otvarao nebeske perspektive. Zanimljivo je da srpski narod inspiraciju nije crpio iz velikih srednjovekovnih pobeda, već upravo iz kosovskog poraza.
– I baš tu, u zemaljskom ćorsokaku, Kosovski zavjet prostom čovjeku otvara nebeske perspektive. U romanu „Na Drini ćuprija“, možemo slobodno reći Andrić slikovito opisuje taj ambijent u kome se porađa Kosovski zavjet. Seljaci se sve više zbijaju oko gusala, ali bez najmanje šuma. Dah se ne čuje. Svi trepću očima udivljeni i zablješteni. Kičme se ispravljaju, grudi nadimaju, oči sjaju, prsti na rukama šire se i grče i mišići vilicama stežu. Vuk Stefanović Karadžić bilježi da je Kosovo toliko snažno utisnuto u narodnoj svijesti da su Srbi gotovo sve zaboravili što je bilo dotle, pa samo odande počeli nanovo pripovijedati i pjevati. Iznenađujuće je to da narod ne pronalazi snagu u nekim velikim pobjedama iz prošlosti, a zaista u našoj istoriji i posebno srednjovjekovnoj bilo je mnogo pobjeda na kojima bi se mogle graditi građevine ovakvog zavjeta. Ali ne. Naši preci odlučuju da svoju inspiraciju crpe iz kosovskog poraza, rekao je otac Božović i istakao da u tom periodu kosovski zavjet nudi objašnjenje narodnih nesreća, ali i nadu da se može obnoviti stara slava gdje je poraz reinterpretiran kao svjesna odluka za slobodu i dostojanstvo, gdje Lazar postaje ikona Hristova, a izdaja Vuka Brankovića služi kao objašnjenje za narodnu nesreću i podsticaj na jedinstvo u vjeri.
Jedan od najuzvišenijih aspekata Kosovskog zavjeta, po riječima Božovića, je njegov odnos prema neprijatelju. Za razliku od savremenih sukoba koje karakteriše potpuna dehumanizacija i „kenselovanje“ kulture protivnika, srpska narodna epika neprijatelje prikazuje kao dostojne ratnike. Ova pobjeda nad mržnjom, kako je rekao Božović, predstavlja konačnu potvrdu moralne snage Kosovskog zavjeta.
Kosovski zavjet, poručio je između ostalog protojerej Božović, nije mrtvo slovo na papiru, već živa sila koja kroz vjekove oblikuje srpski identitet. Od Njegoševog optimizma do Amfilohijevog trpljenja i savremenog aktivizma mladih, on ostaje autentičan odgovor na vječni Božji poziv, nudeći nadu u mir i pravdu na svetoj zemlji Kosova i Metohije.
Tokom 20. vijeka, Kosovski zavjet je prošao kroz periode državotvorne upotrebe, ali i sistemskog suzbijanja u socijalističkoj Jugoslaviji. Sveti vladika Nikolaj je naglašavao da zavjet afirmiše bratstvo i slogu, a ne nadmoć nad drugima. Kada je kosovska misao bila zabranjena u javnom prostoru, ona je utočište našla u poeziji Desanke Maksimović, Vaska Pope i Miodraga Pavlovića, koji su predosjetili nadolazeća stradanja. Nakon NATO agresije 1999. godine, kako je rekao Božović, ključnu ulogu u očuvanju zavjeta odigrao je mitropolit Amfilohije. On je Kosovu pristupio kao „Novom kosovskom raspeću“, nudeći narodu snagu trpljenja i nadu koja se „zakopala u jednu grobnicu“ da bi vaskrsla.
– On je shvatio da je neophodno aktivirati sve one potencijale o kojima sam govorio, sve one pobjede koje smo odnijeli i snagu koju smo otrpjeli donoseći upravo našem narodu te pobjede. Iz ove neiscrpne riznice, mitropolit Amfilohije ponudio je svom narodu onu snagu koja mu je u tom trenutku bila potrebna. Kao Lazarevo vrijeme, mitropolit neophodno ističe, prije svega Hristovu vjeru, podsjeća na blagoslov koji dolazi trpljenjem, kazao je Božović.
Uprkos izazovima globalizacije i vještačke inteligencije, po riječima Božovića, današnja omladina pronalazi autentične načine za izražavanja vjernosti Kosovskom zavjetu. To se, kako je rekao, manifestuje kroz nove muzičke žanrove, murale, grafite i anonimne kratke filmove na striming platformama. Posebno su značajne humanitarne inicijative koje imaju jasno novozavjetno utemeljenje u brizi za siromašne. Primjeri iz Herceg Novog, poput humanitarnih koncerata i turnira, kaže Božović, pokazuju kako mladi kroz zajedništvo sa Eparhijom raško-prizrenskom pretvaraju zavjet u konkretna djela ljubavi.
U programu Vidovdanske akademije učestvovali su Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo „Sveti Sava“, solistkinje Teodora Bajić i Milica Radović, harmonikaš Petar Balaban i Škola recitovanja i pjevanja „Prepodobna Kasija Konstantinopoljska“.
Po završetku akademije, u foajeu Dvorane „Park“otvorena je izložba kaligrafskih radova polaznika Škole ćirilične kaligrafije „Arhimandrit Josif Tropović“, koja predstavlja plodove višemjesečnog rada polaznika kaligrafije i njihovu posvećenost očuvanju srpske ćirilice kao jednog od najznačajnijih stubova kulturnog i duhovnog naslijeđa srpskog naroda.
Akademiji su prisustvovali predsjednik SO Herceg Novi Miloš Konjević, potpredsjednik opštine Ivan Otović, sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo I sekretar za društvene djelatnosti Gavrilo Vico.
Pokrovitelji manifestacije su Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu i JUK Herceg fest.
