Unija slobodnih sindikata Crne Gore uputila je danas predsjedniku Skupštine Crne Gore, kao i svim poslaničkim klubovima, Inicijativu za donošenje Zakona o izmjeni Zakona o radu.
Usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu kojim je snižena starosna granica sa 67 na 66 godina i dodatno za određeni broj godina ako je zaposleni radio na radnim mjestima sa beneficiranim radnim stažom, kao osnov za prestanak radnog odnosa po sili zakona, dovelo je značajan broj zaposlenih u Crnoj Gori u nezavidan položaj.
Ta izmjena i dopuna Zakona o radu nije izvršena uz konsultacije sa socijalnim partnerima, niti je bila predmet javne rasprave sa širom javnošću, niti je Socijalni savjet zauzimao stav, uprkos tome što se radi o izmjeni jednog od članova Zakona o radu koji se tiču veoma važnog i osjetljivog pitanja kakvo je pitanje prestanka radnog odnosa.
Tom izmjenom zaposlenima je bila uskraćena mogućnost izbora i dovedeni su u situaciju da im, bez prethodne najave i upozorenja, radni odnos po sili zakona prestane sa navršenih 66 godina života. Osim negativnih efekata koje je takva izmjena imala na sam Budžet, posebno je važno imati u vidu negativne posljedice koje bi primjena sporne izmjene imala na standard zaposlenih koje direktno pogađa budući da je veliki broj njih planirao kreditna zaduženja zarad rješavanja određenih egzistencijalnih pitanja, očekujući da će raditi do 67 godine. nije teško zaključiti koliki i kakav bi udarac bio po ekonomsko-socijalni status zaposlenih koji su prinuđeni da godinu dana ranije napuste tržište i pređu na penziju koja je zasigurno upola niža od zarade koju su primali.
Usvajanjem Zakona o dopuni Zakona o radu samo privremeno su odložene negativne posledice koje bi po brojne zaposlene izazvalao prinudno napuštanje tržišta rada prije navršene 67 godine života ukoliko to, naravno, nije u skladu sa njihovim egzistencijalnim opređeljenjem. Upravo usvajanjem ove inicijative vraća se prethodno zakonsko rješenje koje je zaposlenima ostavljalo mogućnost da rade do 67 godine starosti, ukoliko iz bilo kog socio-ekonomskog razloga ne žele da koriste mogućnost odlaska u starosnu penziju sa navršenih 66 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja – muškarci, odnosno 64 godine života i najmanje 15 godina staža osiguranja – žene, koje pravo im daje Zakon PIO.
I ovom prilikom podsjećamo da su se sindikalne centrale, kroz višegodišnji socijalni dijalog, izborile za sniženje starosne granice za odlazak u penziju sa 67 godina za žene i muškarce na 66 godina za muškarce i 64 godine za žene, što smatramo jednim od veoma značajnih postignuća. Istovremeno podsjećamo da su socijalni partneri, u pregovorima koji su trajali gotovo četiri godine, postigli najviši stepen kompromisa o tekstu novog Zakona o radu u kom tekstu je, pored ostalog, bila sadržana odredba o prestanku radnog odnosa po sili zakona sa 67 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Upravo ranije važeća odredba Zakona o radu o prestanku radnog odnosa po sili zakona sa navršenih 67 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja predstavljala je jedan od argumenata za konačno sniženje starosne granice za sticanje uslova za penziju, budući da je kao takva omogućavala pravo izbora svim zaposlenima, ali i išla u korak sa evropskim trendovima da, usljed aktuelnih demografskih kretanja i starenja stanovništva, zaposleni što duže ostanu na tržištu rada. Sindikati su, smatrajući da u Crnoj Gori nijesu zreli uslovi da zaposleni imeperativno ostaju na tržištu rada do 67 godine života, uspjeli da snize starosnu granicu za odlazak u penziju, ali i ostave mogućnost svima koji to žele da ostanu u radnom odnosu do 67 godine.
Imajući navedeno u vidu, a posebno imajući u vidu aktuelni ekonomsko-socijalni položaj zaposlenih i građana, smatramo da je opravdano i neophodno vratiti starosnu granicu za prestanak radnog odnosa po sili zakona na 67 godina, kako je to bilo i propisano u osnovnom tekstu Zakona o radu, navedeno je u inicijativi Unije slobodnih sindikata.
