U Banjaluci je 23. i 24. aprila, održan jubilarni, 20. Međunarodni festival dječije poezije „Dječije carstvo 2026“ na kojem je učenik 8. Razreda OŠ „Ilija Kišić“, Veljko Kaljević, proglašen Ključarom „Dječijeg carstva“. Veljkovi stihovi istakli su se među 8000 pjesama, čiji je kvalitet procjenjivao žiri u sastavu Slobodan Stošić, Tode Nikoletić i Jovo Čulić.
Naslov „Od ljubavi se raste“ ujedno je i lajtmotiv Veljkove nagrađene pjesme, prisutan u sve četiri strofe, čime se naglašava da ljubav čovjeka mijenja, oplemenjuje i pomaže mu da sazri. Stihovi poslednje strofe govore o unutrašnjem rastu:
„Jer ljubav nije samo san što kratko traje
To je snaga koja čovjeka stvara i moć mu daje.
I dok nekog voliš, ma gdje da se nađeš
Od ljubavi se raste dok sebe ne pronađeš.“
Veljko ističe da ljubav nije prolazna već sveprožimajuća snaga koja životu daje smisao i dovodi do samospoznaje.
Literarni uspjeh Veljka Kaljevića na Međunarodnom festivalu dječije poezije „Dječije carstvo 2026“ bio je lijep povod za razgovor njegove mentorke,Tamare Komar, sa dr Slobodanom Stošićem, direktorom najvećeg festivala ove vrste u regionu.
TK: Gospodine Stošiću, iz kojih sredina i država dolaze stihovi mladih pjesnika koji učestvuju na Festivalu?
SS: I ove godine stihovi su nam stizali sa svih strana regiona — iz svih zemalja nastalih na prostoru bivše Jugoslavije: Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, te Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske i Federacije BiH. Ta raznovrsnost daje Festivalu posebnu živost i širinu.
TK: Kako objašnjavate činjenicu da je ove godine pristiglo više od 8000 pjesama?
SS: Teško je izdvojiti samo jedan razlog, ali je sigurno da je „Dječije carstvo“ tokom godina steklo veliki ugled. Već više od decenije prepoznati smo kao najmasovniji, a po mnogima i najkvalitetniji festival te vrste u regionu. Često čujemo anegdote iz škola — kada mladi pjesnici razgovaraju o poeziji, jedno od prvih pitanja bude: „Jesi li bio na ‘Dječijem carstvu’?“ Ako odgovor izostane, stiže i šaljiva, ali značajna opaska: „Imaš ti još da radiš — kad stigneš do Banjaluke kao finalista, onda možemo pričati!“
TK: Sa kojim organizacionim izazovima se suočavate u realizaciji Festivala?
SS: Izazovi su brojni i nimalo jednostavni. Potrebno je stupiti u kontakt sa školama širom regiona, dostaviti konkurs, podstaći učenike i njihove mentore na učešće, objaviti poziv u književnim časopisima i na portalima, prikupiti i obraditi veliki broj pristiglih radova, te ih proslijediti žiriju. A kada se odaberu finalisti, tek počinje onaj najosjetljiviji dio organizacije: obezbijediti smještaj, pripremiti i odštampati zbornik radova i festivalski broj časopisa „Riznica“, ugostiti pjesnike, organizovati njihove susrete sa učenicima, te pripremiti nagrade i brojna iznenađenja za učesnike.
TK: Šta Vam lično donosi najveće zadovoljstvo u radu na ovom festivalu?
SS: Bez sumnje — osmijesi i iskrena radost mladih pjesnika. Taj trenutak kada stignu u Banjaluku, kada stanu pred publiku i svoje uzore — pjesnike iz čitanki — i kada shvate da su postali dio jedne velike priče, neprocjenjiv je. Jednako je dragocjeno i novo prijateljstvo koje ponesu sa sobom, jer upravo ta povezivanja daju Festivalu njegovu najljepšu vrijednost.
