U organizaciji NVO „Porijeklo“, u paviljonu Gradske muzike upriličeno je predavanje profesora Mila Lompara na temu „Petar II Petrović Njegoš – pjesnik, vladar, filozof“. Premda je pjesničko djelo nešto što obilježava Njegoševo mjesto u kulturi i tradiciji, profesor Lompar ističe da sama pjesnička vrijednost nije dovoljna da bi obezbjedila mjesto u kulturi, koje nosi u sebi karakter poistovjećivanja kod mnogo većeg broja ljudi, od onog kojem pjesništvo znači.
– Imamo jednu sasvim iskustvenu činjenicu. Do prije tridesetak godina, gdje god da se čovjek našao kada je riječ o srpskom narodu, mogao je sresti ljude različitog obrazovanja i zanimanja, od onih vezanih za tehničke i medicinske nauke do onih iz humanističkih oblasti, koji su znali napamet Njegoševe stihove. Govorili su ih sa razumljivošću, što pokazuje da je pjesnik o kojem je riječ prevazišao okvire samog pjesništva i ušao u kulturnu sferu koja konstituiše nacionalni identitet jednog naroda. Tako je Njegoš postao određujuća činjenica srpske kulture i, u tom smislu, njen klasični pjesnik, rekao je on.
Kako ističe Lompar, Njegoš je čovjek prelazne figure, kada je riječ o vladavini jer je za nasljednika odredio Knjaza Danila kao prvog svjetovnog vladara, a uloga prelazne figura evidentna je i u knjiženim djelima.
– Njegoš spaja srednjovjekovnu spiritualnost i mistično poimanje svijeta, kakvo oblikuje „Luča mikrokozma“, sa romantičarskom heroikom „Gorskog vijenca“, ali i sa motivima modernog svijeta koji se pojavljuju u aktuelnoj figuri samozvanca u „Lažnom caru Šćepanu Malom“. Riječ je o prelazu od formi vezanih za tradiciju klasicizma, pa i srednjeg vijeka, ka književnim oblicima koji najavljuju moderno doba. On je, s jedne strane, kristalizovao sadržaje identiteta, a s druge ih otvorio prema strujanjima modernog vremena. Niko nije više od Njegoša bio uključen u moderna vremena. To pokazuje i njegova sačuvana bilježnica, u kojoj se, pored zapisa o knjigama koje je čitao kao autodidakt, nalaze bilješke o tehnici, elektricitetu i energiji. U tome se vidi njegova težnja da poveže dva svijeta, tradicionalni i moderni, kazao je on.
Kretanje Njegoševog književnog djela ka modernom, evidentno je i kroz pitanja na koja daje odgovor, pa tako ističe Lompar u Luči mikrokozmi pitanje je: “Ko sam ja?”, u Gorskom vjencu daje odgovor na pitanje “Ko smo mi?”, dok je pitanje u Lažnom caru Šćepanu malom “Ko su oni?”
– Ali „Šćepan Mali“ donosi jedno od sudbonosnih pitanja koje će upravo u Njegoševo vrijeme, odnosno nekoliko decenija nakon njega, odjeknuti posebnom snagom. To je pitanje istine. Niče je nekoliko decenija kasnije napisao raspravu o istini i laži u izvanmoralnom smislu. Da li je istina metafora ili podrazumijeva nešto drugo? Već kod Njegoša nalazimo stih „imenujući se ruskijem carem“. Šćepan Mali nije ruski car, on je samo ime ruskog cara. Već se kod Njegoša osjeća, ne tvrdim da je to teorijski formulisao, već je to egzistencijalno i iskustveno osjećao, raspad između riječi i stvari. Jedna od najklasičnijih definicija istine jeste da je ona podudarnost, odnosno prikladnost riječi i stvari. A Njegoš osjeća da se ta veza raspala i da riječi počinju da mijenjaju stvari, da samostalno plutaju. To je apsolutno obilježje modernog vremena koje će posebno doći do izražaja u 20. vijeku, rekao je on.
U uvertiri predavanja profesora Mila Lompara, predsjednik NVO „Porijeklo“ Nebojša Drašković uručio je zahvalnicu za kulturnu i nacionalnu afirmaciju stanovnika Crne Gore direktoru RTHN Gligu Tomanoviću, koji je na Sedmoj skupštini ove nevladine organizacije jednoglasno izabran za laureata za 2025. godinu.
Zahvalnica za kulturnu i nacionalnu afirmaciju Srba na Balkanu i u svijetu uručena je i profesoru Milu Lomparu, kojeg je za ovogodišnjeg laureata predložila podružnica NVO „Porijeklo“ iz Čikaga.
