Prvi književni program u okviru svečanosti povodom 28. oktobra, Dana opštine Herceg Novi, bila je promocija knjige „Anđeo nestajanja“ Slobodana Šnajdera, koja je priređena sinoć u Dvorani Park.
“Anđeo nestajanja” je istorijski ep i autorova posveta Zagrebu i njegovim tihim herojima. Knjiga govori o djevojci, partizanki, radnici, golootočanki čija je sudbina ustvari i sudbina jednog naroda i grada, priča o onima koji vjeruju u ideale čak i kada se u njih nepovratno razočaraju.
Glavna junakinja je kombinacija mnogih biografija, i u hrvatskoj književnosti nema puno ženskih likova u takvoj punoći, kazao je Slobodan Šnajder.
-U pitanju je Anđa Berilo, to je smisao njenog života, koja je robovala na Golom otoku u ime nekih ideala koji nisu bili njeni. Bili su krivi, ideali su kvarna roba, ali ne za nju. To je dakle, ta njena priča koja obuhvata noviju istoriju od 1941. do duboko u 2000-te, gotovo sve što sam htio reći , pa je u tom smislu ta knjiga testamentarna. To je dakle kulturni i politički testament jednog pisca koji neće više imati mnogo takvih prilika, kazao je Šnajder.
Novi, dugo stvarani roman, posvećen je stradanjima u Drugom svjetskom ratu i etičkim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka. Autor duboko ulazi u istorijsku problematiku.
– U knjizi ima onih koji su vjerovali u suprotne ideale, neki od njih vjeruju i danas. Knjiga nije jednog tona, postoji želja da opišem cijeli istorijski kontekst, a to može uspjeti samo djelimično. Imate cijeli niz likova koji žive suprotne programe, govorim o namjeri, ne o postignuću. Dugo sam radio na knjizi, ja idem najsporije valjda, mada u književnosti i istoriji ima primjera da su i duže pisali. Osam godina to zvuči zastrašujuće, da sam zaista pisao tako dugo mogle su nastati “Zastave” Krležine, metar i po knjiga. Knjiga je brza naprotiv, ali sam svakog dana nešto za knjigu učinio, živio sam sa junacima knjige. Ljudi imaju razne načine da spasu svoje slike a ovo je moj, poručio je Šnajder.
I u ovoj knjizi postoje stvari koje izgledaju kao da su izmišljene, i obrnuto, što je dio Šnajderove spisateljske tehnike, kao i motiv koji se javlja više puta.
-Jedan od motiva je vjerovanje vezano za smrt, kada nesuđena Anđina poćerka, koja je časna sestra, tvrdi da “tamo nema ničega”, dok Tito, sekretar partije, komunista i boljševik kaže da “ipak ima nečega”. To je jedan primjer, motiv koji se javlja dva puta. Ima motiva koji se javljaju pet puta. Onaj čitatelj koji počne povezivati motive je moj čitatelj. Dakle, kad shvati – da je to već rečeno, ali je sad posve drugačije, suprotno, i koji prepoza. To je ono što se zove kod Aristotela anagnorisis – prepoznavanje. To su moji čitatelji kojih, hvala Bogu iz dana u dan, zahvaljujući i „Dobu mjedi“, ima sve više i jako sam zbog toga sretan.
Razgovor sa istaknutim, međunarodno izvođenim i objavljivanim hrvatskim dramskim piscem, prozaistom, teoretičarem i publicistom vodila je novinarka Vitka Vujnović. Roman „Anđeo nestajanja“, koji je objavila „Akademska knjiga“ iz Novog Sada široj čitalačkoj publici će prvi put biti predstavljen na predstojećem Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.
