U Herceg Novom obilježen 11. novembar, Dan primirja u Prvom svjetskom ratu

Parastosom u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice na Savini i polaganjem cvijeća na spomenik strijeljanim rodoljubima, obilježen je 11. novembar – Dan primirja u Prvom svjetskom ratu.

Uz konzula Republike Srbije u Herceg Novom, Mića Rogovića i više nevladinih organizacija i udruženja iz Herceg Novog i Budve, vijence na spomenik su položili i predstavnici Opštine Herceg Novi: predsjednik i potpredsjednica Skupštine opštine, Ivan Otović i Dragana Stanišić, glavni administrator Nenad Đorđević, potpredsjednik Opštine, Miloš Konjević, te odbornik i poslanik, Jovan Subotić.

1 of 2

– Obilježavanjem ovih istorijskih događaja, obilježavamo našu slavnu prošlost, molimo Gospoda da se stradanja nikada više ne ponove, molimo se za mir na svim prostorima i ratištima u svijetu – kazao je Rogović.

On se osvrnuo na događaje sa ovih prostora sa početka 19. vijeka, te istakao da slavu i priznanje treba odati svim pripadnicima crnogorske vojske koji su omogućili da opstanu srpska država i narod, kralj i vojnik, i da dolinom Tare do Mojkovca, preko Mateševa, dođu do Skadra, Drača i Tirane, gdje je početkom decembra 1915. godine bila smještena većina srpske vojske, komande i Vlade.

– Crnogorska vojska je zaustavila prodor austrougarske vojske, koja bi kasnije nastavila put prema Skadru i Bojani i uništila srpske jedinice i Vladu koja se povukla na tu teritoriju. Saveznički brodovi su preživjele iz ovih teških operacija kasnije iskrcali na ostrvo Krf, gdje se vojska, zahvaljujući savezničkim jedinicama, australijskim medicinskim ekipama i bratskom narodu Grčke uspjela da oporavi, i 15. septembra 1918. godine krenula na put bez povratka – naglasio je Rogović.

Predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi, Ivan Otović istakao je da se na današnji datum prisjećamo svih onih koji su položili živote na oltar otadžbine.

-Ovdje nije samo riječ o velikoj vojničkoj pobjedi srpske ideje. Ovdje se radi o pobjedi jedne ideje koja je egzistirala kroz vjekove, ideja oslobođenja i konačnog ujedinjenja srpskog naroda bez obzira ko gdje i kako živi. U Prvom svjetskom ratu  srpski narod je stradao kao rijetko koji drugi narod. Ali vođeni idejama slobode i ujedinjenja preživjeli su. Uspjeli smo i onda kada su mnogi mislili da je Srbija kao država prestala da postoji, kada su mnogi mislili da će već u Mačvi, na Ceru i Kolubari srpska vojska da bude slomljena a samim i tim i srpski narod, kazao je Otović i dodao da se ne radi samo o junačkim srpskim vojnicima  već o svima onima koji su položili život na oltar slobode.

– Sjetimo se svih srpskih pjesnika, svih onih mladih koji su preko Albanije išli u nepoznato, ali vođeni vjerom da će se jednog dana vratiti na svoja ognjišta. I ne samo vratiti na ognjišta, već i da će jednog dana osloboditi svoju braću, bez obzira koje vjere bili. Srpska vojska nije samo oslobodila Srbiju, već je stvorila uslove da se svi južnoslovneski narodi napokon nađu u jednoj državi slobodni – nakon vijekova jarama i tuđinske uprave. Moramo da čuvamo to sjećanje, da budemo ponosni na naše pretke i da vodimo računa u kakvom će društvu da žive naše potomci -zaključio je Otović.

Čovjek koji se žrtvuje za drugog ostvaruje istinski ideal zbog kojeg je i stvoren jer je ljubav prije svega žrtva za drugoga, kazao je iguman Manastira Savina Makarije.

On je pojasnio da je važno da se u toj žrtvi ne zastrani, zbog čega je potrebno držati se živog Boga i jevanđelja, kao preci koji su i u ratovima pokazivali čovječnost.

– Puno je primjera za to, posebno u Prvom svjetskom ratu. Samo jedan od takvih je kada su srpski oficiri postradalom austrijskom vojniku pronašli pismo sa nešto novca koje je spremio da pošalje svojoj kćerki. Oni su ga sahranili, a pismo poslali i dobili odgovor na njega u kojem kćerka piše da su plakali čitajući utješno pismo tako velikih ljudi koji iako u ratu, nisu bili krvoloci nego su poštovali svakog čovjeka, te da se nada da će po okončanju rata doći da posjeti očev grob. To je taj ideal da se uvijek držimo živog Boga i Jevanđelja i da se sjećamo, jer ako zaboravimo, nestaćemo – kazao je iguman Makarije.