Okupljanjem i polaganjem cvijeća ispred zgrade hercegnovskog Centra bezbjednosti obilježeno je 30 godina od deportacije bosanskih izbjeglica koji su spas od rata potražili u Crnoj Gori. Memorijalno okupljanje 18. put u spomen žrtvama, a 13. ispred zgrade policije u Herceg Novom organizovale su nevladine organizacije „Akcija za ljudska prava“, „Centar za građansko obrazovanje“ i Centar za žensko i mirovno obrazovanje „Anima“.
Te ratne 1992., 25. i 27. maja deportovano je najmanje 66, a prema nekim procjenama i preko 80 civila, najviše Muslimana, a preživjelo je samo 12.
Godišnjici obilježavanja deportacije prvi put su prisustvovali ministri u Vladi Crne Gore, Filip Adžić i Marko Kovač, i prvi čovjek crnogorske Policije Zoran Brđanin.
Tea Gorjanc Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) kazala je da obilježavanje godišnjice ovog ratnog zločina traje 18 godina, koliko traje i borba protiv zataškavanja tog čina i zaborana za žrtve.
-Ne dozvoljavamo da se zataška ratni zločin protiv žrtava deportacije, uprkos sudijama i tužiocima, koji su se oko toga potrudili. Ne dozvoljavamo da se žrtve zaborave, jer su one naša opomena i nada da ćemo, sve dok ih se sjećamo i saosjećamo sa njihovim porodicama, uspjeti da sačuvamo nas i naše porodice od sličnog stradanja i takvih grehova ubuduće – poručila je ona.
Gorjanc Prelević je podsjetila da su na okupljanju 2010. godine porodice žrtava izrazile želju da se kod zgrade Centra bezbjednosti Herceg Novi podigne spomenik i progrlasi dan žalosti. Međutim, do danas ta inicijativa nije realizovana.
Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić istakao je da je ovo jedan od najmračnijih dana u crnogorskoj istoriji, „dan koji je bacio veliku mrlju na gostoprimljivu Crnu Goru i naš čojski i pošteni narod“.
– Siguran sam da ne postoje riječi koje bi mogle umanjiti bol žrtvama ovog stravičnog događaja, ali sam isto tako siguran da bi aktivnosti koje bi država mogla da sprovede u narednom periodu, olakšale njihovu patnju i pokazali našu spremnost i odlučnost da se ovo pitanje, koje muči sve u Crnoj Gori, konačno institucionalizuje. Naše pojavljivanje kao predstavnika Vlade Crne Gore i Uprave policije, danas doživite kao izvinjenje Crne Gore i njenih institucija i namjeru da zaista nešto uradimo po ovom pitanju. Želimo da poručimo da je ovo nešto što se nikada više ne smije dogoditi – navodi Adžić.
Istakao je da podržava inicijative da se pred zgradom CB Herceg Novi podigne spomen obilježje te da se obilježava datum sjećanja na žrtve.
Sejda Krdžalija, čiji je sin Sanin deportovan, zahvalila je svim nevladinim organizacijama, gospođi Gorjanc Prelević, koji već 18 godina obilježavaju ovaj dan.
– Želim da zahvalim i ministrima Vlade CG koji su našli vremena da prihvate ono što se desilo, da se izvinu i podijele sa nama teške trenutke. Kada smo došli iz Goražda, bili smo 15-ak dana u Pljevljima i poslije toga u Herceg Novi, gdje je moj sin, harmonikaš, godinu prije deportacije svirao u hotelu. Kada smo došli u Herceg Novi htjeli smo da se prijavimo kao izbjeglice, međutim, prijavljivali su samo žene. Dok sam se ja prijavljivala ćerka mi je javila da je policija odvela Sanina. Objasnili su mi da su ga uzeli na razmjenu da bi kasnije saopštili da će ih deportovati. Bila sam prisutna kada su dvoje po dvoje ulazili u autobus. Svaki dan sam dolazila pred MUP da pitam gdje su, a ubrzo smo morale ćerka i ja da odemo iz grada jer su tražili i radno sposobne žene. iz Herceg Novog smo otišli u Makedoniju, pa u Španiju. Cijelo vrijeme sam bila u kontaktu sa novinarima, niko ništa nije znao. U Goražde smo se vratile 1996., a ja sam od Centra za nestale dobila poziv 2004. godine da su ostaci mog sina ponađeni, kazala je Krdžalija.
U ime Centra za građansko obrazovanje, Andrija Đukanović, je istakao da prisustvo predstavnika nadležnih institucija daje nadu da će se stvari pokrenuti i da više neće biti zaštićenih.
– Teško je govoriti poslije članova porodica žrtava. Pitam se ima li uopšte smisla bilo šta reći poslije toga jer, ako ono njihova svjedočanstva nisu dovoljno jak apel da nadležne institucije nešto prdeuzmu i riješe ovaj slučaj deportacije, ja ne znam šta mi možemo dadatno reći na tu temu, kazao je Đukanović i istakao da deportacije predstavljaju jedan od najstrašnijih zločina u crnogorskoj istoriji u više od pola vijeka, i dok puna istina o tom zločinu ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, misli da će taj zločin snažno opterećivati crnogorsko društvo, njegove sadašnje i buduće generacije.
-Iskreno se nadam da današnjim prisustvom ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, ali i drugih predstavnika institucija, okrećemo neki novi list u čitavoj ovoj priči i nadam se da, nakon višedecenijske borbe za tranzicionu pravdu i Crnu Goru zasnovanu na principima ljudskih prava konačno ulazimo u period kada neće biti zaštićenih i kada će najteži ratni zločini biti rješavani, neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju, poručio je Đukanović.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin podsjetio je da su prošle godine prvi put visoki zvaničnici policije prisustvovali memorijalnom skupu i uputio izvinjenje Uprave policije.
-Vjerujem da je i time ukazano da ovo rukovodstvo UP pravi otklon od onog što se ispred i u ovoj zgradi dešavalo prije 30 godina i prema strašnim posledicama takvog čina o žrtve kojima danas odajemo pijetet. Svjestan sam da nema riječi kojima se može nadoknaditri gubitak najmilijih. Upućujem iskreno izvinjenje ispred Uprave policije. Od prvog dana obavljanja funkcije zalažem se za jačanje kredibiliteta i integriteta UP. To nije lako u crnogorskom kontekstu, pored onog što je tekući rad policije. Cijenim da i ovim pravimo iskorak u tome da nam vjerujete da branimo i da ćemo braniti sigurnost građana i gostiju i pravni poredak države na zakonit način, kazao je Brđanin.
U ime Ministarstva pravde i Vlade Crne Gore saosjećanje i pijetet prema svim tragično stradalim ljudima u ovom nemilom događaju, iskazao je ministar Marko Kovač.
-Ovo mjesto je u suštini sublimacija sve tragike ratnih dešavanja i ujedno može postati mjesto koje nas može sabrati, koje će nam trasirati put ka zajedništvu, ka pomirenju, ka međuvjerskoj i međuetničkoj toleranciji. Ja sam svjestan da porodice žrtava nisu zadovoljne dosadašnjim postupkom, ali ujedno bih ukazao na neka pravna ograničenja, na neke nadležnosti koje postoje u našem pravnom poretku. Obavješten sam danas da je pokrenut postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava i da porodice žrtava čekaju odluku, rekao je Kovač i poručio da saznanja o novim dokazima omogućavaju pokretanje novog postupka.
-U tom smislu, ja upućujem da ukoliko porodice, istražni timovi koji rade i dalje na ovom slučaju posjeduju određena nova saznanja, da ih blagovremeno dostave nadležnim organima, a na njima je da to procesuiraju i da privedu proces kraju. Vjerovatno niste zadovoljni ovim odgovorom, shvatam da ste vi negdje doživjeli kroz sudski postupak i tu sekundarnu viktimizaciju, ali morate imati u vidu da pravda i pravo možda nekad ne idu „ruku pod ruku“ i da je velikom broju ljudi ta pravda izmakla u proteklom periodu, ali to opet treba, ne da nas dijeli, nego da nas zbližava, da nam da pouku i ukaže na potrebu da se ovakve stvari više nikad ne ponove, rekao je Kovač.
Alen Bajrović sin Osmana Barovića koji je zarobljen 1992. godine u porodičnoj kući u Bijeloj kazao je da 30 godina porodica ne zna razlog hapšenja niti gdje počivaju njegovi posmrtni ostaci.
-Očekujem od ovih mladih ministara da će oni pokrenuti ponovnu istragu i sprovesti kvalitetnu istragu i reći zašto, kako i po čijem nalogu su zarobljavali Bošnjake civile maja 1992. Šta je država uradila sa mojim ocem, kako i ko ga je ubio i da će nalogodavce zločina i direktne izvršioce privesti pravdi, kazao je Bajrović i upitao nadležne da li će država uložiti sve napore da ovoj zločin rasvjetle.
-I pokrenu ponovni postupak i sve moje želje sprovedu u djelo, a to su: da vrate posmrtne ostatke moga oca, nađu ko je bio direktni izvršilac tog zločina koji se dogodio na treritoriji CG, pronađe nalogodavce i sve privede pravdi, da ne polažemo ovdje cvjeće nego da imam grob svog oca, rekao je Bajrović i poručio da su predali aplikaciju u Strazburu i da očekuju od međunarodnih sudova da nalože i donesu takvu presudu da država Cg mora vratiti posmrtne ostatke i saopštiti ko je kriv.
Memorijalnom skupu prisustvovali su predstavnici Islamaske zajednice, političkih partija iz Herceg Novog i građani.
