Predstavljanje knjige “Prošlost mi nije dovoljna“ autorke Tie Dožić, sinoć u bašti Kuće Nobelovca Iva Andrića bilo je oživljavanje sjećanja na Novi nekad, sjećanja u kome su autorkine riječi iskrile jednim u suštini radosnim odrastanjem u Novom, kojim su promicali likovi znamenitih Novljana ali i novskih oriđinala, tu i tamo prosinule dječije igre, radoznalosti, mladalački uspjesi, tuge i radosti, pobjede i izgubljene bitke, mudrosti i savjeti, a sve konačno sažeto u rečenicu „kroz vječnost lutaju djelići naše prolaznosti i oni se povremeno, u nepreglednoj dimenziji vremena i prostora ukrštaju.“
I sinoć su se ukrstili, kroz kazivanja o književnom prvijencu Tie Dožić o kome su govorili direktorica Herceg festa, glavni i odgovorni urednik ovog izdanja Gordana Porobić Krcunović, likovni urednik knjige Vojislav Vojo Kilibarda, Novljanin, publicista, dugogodišnji urednik u Radio Beogradu Đorđe Malavrazić i novinar Vitka Vujnović.
– Objavljivanje i promocija knjige „Prošlost mi nije dovoljna“ nije samo značajan izdavački i organizacioni poduhvat Herceg festa već i ukazivanje poštovanja ženi koja pripada plejadi znamenitih Novljanki i koja se upisala u istoriju hercegnovskog, jugoslovenskog i evropskog sporta, rekla je obraćajući se brojnoj publici, direktorica Herceg festa Gordana Porobić Krcunović. Ocijenila je takođe da se ovom knjigom autorka upustila u „istraživanje nevidljive životne hemije“ te žanrovski djelo svrstala u roman odrastanja, sazrijevanja.
– Upravo knjiga Tie Dožić nastavlja pripovjedačku tradiciju za koju je samo onaj život koji se može ispričati vrijedan življenja, rekla je Porobić Krcunović i dodala da se tekst može čitati „kao ženska strana priče o životu“, integralno, u jednom dahu, ali i parcijalno „i tada svaka priča priča za sebe i ima svoju pouku, poruku, pedagoško i psihoterapeutsko dejstvo.“
– Ovaj spis je i dokument o jednoj epohi, o jednom drugačijem doživljaju svijeta, odnosu prema životu, kazala je Porobić Krcunović.
Vojislav Vojo Kilibarda objasnio je kao je sa saradnicima Ivanom Vukčević i Nešom Glumcem osmislio likovno uređenje knjige.
Đorđe Malavrazić je između ostalog naglasio važan fenomen, da je praksa savjetodavanja i njen smisao u potpunosti obnovljen danas na društvenim mrežama, gdje je glas Tie Dožić glas istinskog autoriteta u vremenu krize, ali i svih ustanovljenih normi i standarda kojih se čovjek nekada mogao držati.
– Danas to nisu neka konzervativna dociranja niti kritike sa visoke katedre, već su jednostavne sugestije za pronalaženje stabilnih tačaka orijentacije u prosuđivanju svijeta i praktičnom ponašanju. Tia ne pominje imena velikih filozofa ali u suštini ona razmišlja u tradiciji fundamentalnog filozofa morala Imanuela Kanta koji je takve najstabilnije i najblistavije tačke orijenatcije vidio u zvjezdanom nebu nad nama i moralnom zakonu u nama….
Malavrazić je naglasio i da je Tia Dožić imala „dobru kontrolu nad onim što je bilo subjektivno u njenim tumačenjima činjenica iz poslijeratne istorije Herceg Novog, kada je ona odrastala, a to je i period o kome ona piše.“
Ocjena Vitke Vujnović bila je da se „slike stvarnosti u tekstovima knjige „Prošlost mi nije dovoljna“ prepliću sa Tiinim promišljanjima, komentarima, s vremena na vrijeme i tuđim ocjenama, stavovima, estetičkim pa i filozofskim premisama koje Tia izdvaja, na koje nam ukazuje ali ih i sama usvaja.“ Prema njenim riječima u opisima Novog pronalazimo fragmente, fragmente sjećanja Tie Dožić ali i našeg sjećanja, i jednako intimu i dokumentarizam, pa i poneku upečatljivu poetsku sliku…
Vujnović je kao ključne izdvojila rečenice: „Ljubav je dobrota. Svaki dobar čin“ i „Misli inspirisane dobrotom postaju zvijezde i njihova snaga je nemjerljiva“ .
Tia Dožić je objasnila kako je nastajala ova knjiga, kako je kroz život čuvala i sačuvala onu magiju Škvera i Novog i tračak sunca koji je i u nevoljama pretvarala u optimizam i osmjeh. Sjetila se profesora hercegnovske Muzičke škole, govorila o sve popularnijim njenim fejsbuk statusima, pa i tim kazivanjem potvrdila ono što je napisala. Prvo da prošlost i budućnost stavlja sa strane, a sadašnjosti daje čitavu sebe da bi joj ona uzvratila otkrivanjem posebnosti koju u sebi nosi svaki trenutak a potom i da „za lijepom riječi svi žudimo“ .
Odličnim muzičkim izborom i izvođenjem odabranih numera program su obojili profesori hercegnovske Muzičke škole Linda Poznanović i Igor Novak.
