Herceg Novi je dočekao svog zlatnog šampiona. Sjajni novski borac i član Kik boks kluba „Đenovići“, Gzim Prelvukaj, ostvario je nevjerovatan uspjeh osvajanjem zlatne medalje na prestižnom Svjetskom kupu u Turskoj, koji je ove godine okupio oko 2.500 takmičara iz 43 države. Nastupajući u juniorskoj konkurenciji discipline lou-kik (kategorija do 71 kilogram), Prelvukaj je u četiri dana odradio četiri izuzetno zahtjevna meča i ostvario maksimalan učinak. Na putu do najsjajnijeg odličja, mladi Novljanin je pokazao vanserijsku borbenost i klasu pobijedivši u prva dva kola domaće predstavnike iz Turske, Oglakčioglua Egea i Deličeja, zatim u polufinalu reprezentativca Kosova Narata Mehmetija, dok je u velikom finalu bio bolji od još jednog turskog takmičara, Čelika Ardua. Da ovaj istorijski rezultat bude još veći, Gzim je do zlata stigao noseći se sa ozbiljnim povredama koje su ga pratile tokom cijelog turnira.
„Utisci su nevjerovatni, stvarno jako dobri, pogotovo zato što već četiri mjeseca imam tešku povredu ruke, oko toga smo izgubili dosta vremena i nisam trenirao niti se spremao kako treba. Poći na ovakvo prvenstvo i pobijediti u četiri meča uopšte nije mala stvar, tako da sam mnogo zadovoljan svojim performansom. U prvom meču sam radio sa najozbiljnijim protivnikom, reprezentativcem Turske koji je i prvak Evrope u muay thaiu i poluprofi borac. Vodio sam prvu rundu sa 3:0, a zatim je ruka počela da mi trne zbog problema koji imam. Protivnik je preokrenuo i vodio sa 2:1, sve do trenutka kada mi je trener rekao da ulazim u razmjenu, priđem na skraćenu distancu i bacim desni kroše. To sam i uradio i nokautirao ga u drugoj rundi. Što se tiče finala, u njega sam ušao sav povrijeđen – pored ramena, u polufinalu protiv reprezentativca Kosova sam povrijedio i lijevo stopalo jer sam ga par puta pogodio u lakat. Noga je bila toliko otečena da nisam mogao hodati, pa sam dan i noć držao led, a povrijedio sam i zglob desne ruke jer smo nju najviše forsirali. Ipak, sutradan kada sam vidio pehar, ponio me adrenalin i u ringu nisam osjetio ništa. Znao sam da moram da poginem u tom ringu i pobijedim. Na ovom takmičenju sa mnom nije bio moj trener Darko, koji najbolje poznaje moje specijalke i kombinacije koje mi leže, ali selektori i treneri u reprezentaciji, Janko Kuzman i Đima, stvarno su vrhunski, daju odlične savjete iz ugla i fino sam sarađivao sa njima. Već imam nekoliko nastupa za reprezentaciju pa sam se navikao. Za deset dana nas očekuje Balkansko prvenstvo, ali još uvijek ne znam da li ću nastupiti zbog povrede ruke, jer je sada moramo sanirati kako bismo se spremili za Svjetsko prvenstvo u septembru“, sumirao je svoje utiske zlatni Gzim Prelvukaj.
Veliki ulog u ovom istorijskom uspjehu ima Gzimov matični klub „Đenovići“ i njegov trener Darko Boroje, koji sa njim radi od samog početka. Boroje nije krio ponos, istakavši da ova medalja ima posebnu težinu zbog svih nedaća koje su prošli u pripremnom periodu.
„Ova medalja mi znači mnogo, a posebnu težinu ima zato što smo prošli svašta. Prije ovog turnira smo otkazali tri takmičenja zbog povrede ruke, jer Gzim ima frakturu bicepsa, upalu tetive, a vjerovatno i upaljen nerv u vratu koji koči stopostotan učinak. Nije mogao da udara tom lijevom rukom, koja je inače njegova specijalka – lijevi kroše u tijelo, što dosta drilujemo na treninzima. Zbog toga smo sve karte bacili na desnu ruku i desnu nogu, a devedeset odsto onoga što inače radimo nismo mogli da koristimo. Zato mi je ovo najdraži uspjeh, jer je sa takvim povredama odradio četiri meča u četiri dana i pobijedio četiri ozbiljna protivnika, i to tri Turčina na njihovom domaćem terenu, što je rijetko ko uradio. Vidi se ogroman napredak, a veliki plus je što zbog povrede nije mogao da radi ni jake sparinge, jer mu se ruka brzo ‘zakiseli’, već je sparringovao na dvadeset odsto mogućnosti sa mlađim momcima iz kluba. Gzim je pravi ratnik, iz meča u meč je sve bolji i postaje iskusniji borac. Sada nam je primarni cilj da u narednih mjesec dana potpuno saniramo te povrede, a nakon toga preko ljeta pravimo kamp i spremamo se za Svjetski kup u Budimpešti krajem avgusta, kao i za Svjetsko prvenstvo koje se u septembru održava u Italiji. Sav fokus biće na tome, jer nam fali još to zlato sa Svjetskog prvenstva pa da kompletiramo sve titule. Što se tiče Kick boks kluba ‘Đenovići’, situacija je nikad bolja. Sala je puna, imamo oko sedamdeset članova, a na predstojećem državnom prvenstvu u Podgorici prvi put ćemo nastupiti sa čak 14 takmičara. Imamo sjajne nasljednike među pionirima i kadetima od 12 do 14 godina čije vrijeme tek dolazi, a na državnom prvenstvu, kao i uvijek, idemo na zlato i da se da maksimum“, poručio je trener Darko Boroje.
Sjajan nastup crnogorske kik boks reprezentacije u Turskoj upotpunili su i ostali takmičari koji su ostvarili vrhunske rezultate. Pored juniora Prelvukaja, zlatne medalje osvojili su seniori Nemanja Čađenović (lou-kik, do 71 kg) sa tri pobjede i Viktor Dukić (K1, preko 91 kg) sa dva trijumfa, kao i juniorka Mila Jović (lou-kik, do 60 kg) koja je u finalu savladala domaću boricu Ekin. Srebrnim odličjima okitili su se juniori Sultan Imeri (lou-kik, do 57 kg), Miloš Vojinović i Slađana Božović (ful-kontakt, do 60 kg). Imeri je nakon pobjede nad Tatlijem u finalu tijesno poražen od Gundema, Vojinović je u okršaju za zlato izgubio od Kazahstanca Bakitzana nakon što je eliminisao dva domaća takmičara, dok je Božović poražena u finalu od Turkinje Danizmas. Bronzane medalje pripale su senioru Viktoru Borozanu (lou-kik, do 67 kg), koji je nakon dvije pobjede prekidom zaustavljen u polufinalu od reprezentativca Sjeverne Makedonije Petrea Velkova, kao i juniorima Isahu Tarhanišu (lou-kik, do 67 kg) i Draganu Muratoviću (ful-kontakt, do 54 kg), čime je zaokružen nevjerovatan bilans i uspjeh naših boraca na svjetskoj sceni.
