Puno je stvaralaca i ljudi koji su svojim životom i radom u Herceg Novom zaslužili pamćenje. To se svakako može reći za život i djelo tekstopisca Nedeljka Neđa Volarova, vojnika po profesiji ali i osobenog stvaraoca velikog broja tekstova za muzičare.
Prije par dana završio se životni put Neđa Volarova (1940-2023), osobenog stvaraoca, istina amaterskog, koji je napisao više pjesama o Boki i Herceg Novom. U centru njegovog raznovsnog stvaralaštva bilo je more čije je šumove upoznao na brodovima Jugoslovenske ratne mornarice. U njegovom bogatom opusu su i već prepoznatljiive himne FK „Igalo“ i KK „Primorje 1945“. Za novske “Egzoduse” Volarov je napisao pjesme „Boko, Boko ljepotice“, „Ćaća“, „Galeb” „Dimnjačar“ i „Mangolija“.
Njegovu numeru „Ajmo svi na feštu“ posvećenu “Prazniku mimoze“ izvodi Zoran Zoro Martineti. Na repertoaru klape „Stari Kapetan“ su „Valovi“ „More more“ i „Kad bi more znalo“, a njegovu numeru “Marijana” uspješno izvodi Slobodan Bobo Milanović. Na dječjem “Đurđevanskom festivalu” u Banja Luci 2009. godine Nedeljko Volarov dobio je nagradu za najbolji tekst za numeru „Nek se rode vrate“. U žiriju je tada bio i Novljanin Ognjen Bomoštar, a pobjedničku pjesmu festivala su izvele Nikolina Đekanović i Đorđija Đuračić. Takođe u Banja Luci, na festivalu „Prvi aplauz“ numeru po njegovom tekstu „Rano je“ nizvodila je Sara Janjić.
Otišao je čika Neđo, kako su ga zvala djeca u Banja Luci i Herceg Novom. Pamtiće ga i sportisti i navijači kada Solilima i Sportskim centrom Igalo budu odjekivali njegovi stihovi, i kada na muziku Srećka Kovačevića čuju glas Ivana Martinetija.
Svaka Volarova napisana pjesma, među kojima je i više neobjavljenih, zaslužuje potpuniju analizu. One su priče u stihu koje se pamte, kao i njihov autor koji je u srijedu, u krugu porodice, sahranjen na gradskom groblju Savina.
