Izložba „Lica i predjeli“ Vojislava Voja Kilibarde otvorena je sinoć u legatu Petra Lubarde u sklopu segmenta Gitar vizuel art, na beoradskom Gitar art festu.
Okupili su se prijatelji, poštovaoci umjetnosti, predstavnici Herceg festa, beogradskih ustanova kulture sa kojima je Vojo sarađivao. U izuzetno emotivnoj atmosferi proteklo je otvaranje postavke, u kojoj je 19 radova, 18 slika rađenih uljem na platnu i rad „U(krug)u”, rađen kombinovanom tehnikom i nagrađen na Hercegnovskom zimskom salonu. Miješale su se suze i smijeh, a neobično otvaranje, zamišljeno kao razgovor o Voju započela je istoričarka umjetnosti Ljubica Lazić, odgovorna za programe Gitar vizuel arta.
Ona je naglasila da je ovo prvi u nizu programa koji će biti posvećeni Kilibardi, jer je to zaslužio i kao umjetnik i kao prijatelj. Ocijenila je, takođe, da je svim što je radio u umjetnosti Vojo već stekao besmrtnost, ali nju, predložila je, treba podržati, između ostalog osnivanjem legata Vojislava Voja Kilibarde u Herceg Novom.
Milina Kovačević podsjetila je na niz godina uspješne saradnje u Hercegnovskom pozorištu i Herceg festu. Iz te saradnje proisteklo je i iskreno i snažno prijateljstvo, a iz njega ponekad uz kreativno brušenje različitih zamisli realizovani su brojni projekti. Kovačević se sjetila i davne ocjene uglednog istoričara umjetnosti, Bogdana Musovića koji je svojevremeno rekao da bi naslov neke buduće monografije savremenog crnogorskog slikarsva trebalo da bude „Od Lubarde do Kilibarde“.
Prijatelj i oficijalni fotograf mnogih beogradskih festivala, a u Herceg Novom prvih izdanja Gitar arta, El Gvojos, prisjetio se susreta sa Vojom na drugom festivalu. Neposredan i srdačan Vojo je u šali komentarisao: „Pitao sam se gdje si ti, ne znam šta bih ti radio da nisi došao“.
Kazivanja prijatelja i saradnika povezivala je Vitka Vujnović i između ostalog istakla da je Lubardin legat savršeno mjesto za Vojovu izložbu jer je njegov stvaralački kredo bila Lubardina misao „Ja sam ja i svijet slikam po svojoj volji“, osim toga Vojo je bio član Lubardine fondacije u Herceg Novom.
Vujnović je podsjetila i da je Vojo volio da se igra riječima i da na poseban način pozdravlja ljude sa „ljepoto“, „oči moje mile“ ili „nunce“ kako je govorio za Sunce.
– Igrao se i stvarajući, ali uvijek tako da uradi najbolje što može. Kao granicu je postavljao nebo i dosegao je. Ni tamo ne spava, sigurna sam ali ostaje „sa očima izvan svakog zla“ onako kako je posmatrao i svijet iz koga je otišao prebrzo – rekla je Vujnović.
Podršku organizaciji izložbe osim Herceg festa, hercegnovskog Sekretarijata za kulturu, Gitar art festa, dao je i Legat Petra Lubarde izuzetnim prijemom. Nije izostala ni prijateljska podrška Nataše Bajat i Vlada Georgieva.
Foto: Duško Vukić
Vojo ❤️