Hoće li školski čas opet trajati 45 minuta te da li će djeca i nastavnici i dalje nositi maske na licu, biće poznato tokom ove sedmice, nakon sastanka predstavnika Instituta za javno zdravlje i Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Mišljenja su podijeljena, za i protiv ima i roditelja i nastavnika i medicinskih stručnjaka, ali ono što je sigurno da ovakva odluka ne bi bila dobra pred kraj trećeg tromjesečja, smatraju školski psiholozi.
Nijednu odluku ne treba donositi naprečac, pa ni ovu o dužini trajanja časova, mišljenja je Vanja Nuhefendić, psiholog u OŠ „Dašo Pavičić“.
-Do kraja školske godine ostalo nam je još tri mjeseca i svakako da je to vrijeme prekratko za adaptaciju. Sve u životu ima dobru i lošu stranu, tako da možemo razgovarati o tome da i časovi od 30 i od 45 minuta imaju nešto što je dobro i nešto što nije. Što se tiče odluke koju očekujemo, mišljenja sam da odluku nikada ne treba donositi naprečac i uvijek se moraju uzeti u obzir argumenti. Svjedoci smo da je nadležno ministarstvo u septembru donijelo odluku da će časovi trajati 45 minuta, pa je naprečac izmjenjena da traju 30 minuta, kada su roditelji izvršili pritisak da je to puno vremena, dakle šest časova, odnosno pet sati dnevno da djeca nose maske. Od početka ove školske godine imamo kraće časove, objasnila je Nuhefendić.
Smatra da bi ovakva odluka djeci teško pala i bila veliki organizacioni izazov svima.
-Mislim da nije dobro mijenjati uhodane navike naročito tri mjeseca pred kraj školske godine. Naša škola ima oko 1 400 đaka, dakle preko dvije hiljade roditelja. Predstavljamo uvezan sistem, djeca imaju usklađene obaveze tokom svog radnog dana i sa Muzičkom školom, sportskim aktivnostima, treninzima …. Sve bi to bilo dovedeno u pitanje, morao bi se mijenjati termin početka nastave, raspored časova. To donosi veliku promjenu usred školske godine. Bilo bi dobro da se sačeka do kraja, pa da se donese odluka.
Prošle godine kada je bilo 30, 40 novooboljelih pričalo se o drastičnom pogoršanju, a ove je riječ o 300, 400 novooboljelih pa je na snazi poboljšanje.
-Sve je realativno u odnosu na ono što mjerimo i na šta mjerimo. Potrebno je sve uzeti u obzir kada se donosi odluka pa promjeriti. Ovakva odluka bi značila otežanu organizaciju jer smo već uhodali djecu po ovom sistemu. I roditeljima bi isto bilo teže, jer jedna promjena iziskuje mnogo drugih, ne samo što se tiče dužine časa, već i početka i završetka nastave, pa je njihova struktura rada prilagođena nama, objasnila je psiholog Nuhefendić.
