U prisustvu brojnih vjernika danas je proslavljena hramovna slava crkve Polaganja rize Presvete Bogorodice u Bijeloj. Ove godine obilježava se 200 godina od izgradnje ovog hrama, pa je tim povodom Parohija bjeljsko-kruševička priredila trodnevni program. Sinoć je održana Duhovna akademija „Narod postoji od tačke do koje njegovo pamćenje (sjećanje) doseže“, a u subotu veče predavanje igumana manastira Podmaine Rafaila na temu „Vjera otaca naših“.
Liturgiju je jutros u služio arhimandrit Pajsije, iguman Cetinjskog manastira i narečeni vikarni episkop Dioklijski Pajsije uz sasluženje lokalnog sveštenstva. U besjedi je poručio da je Presveta Bogorodica ostavila rizu pojas kao zalog njenog vječnog prebivanja na zemlji i njene neumorne pomoći.
-Prije svog upokojenja ovu časnu rizu čije polaganje slavimo, ona je dala jednoj pobožnoj ženi, a kasnije je ta žena drugoj i tako sve do petog vijeka. Onda u petom vijeku ta sveta riza je iz Galileje prenijeta u Konstatinopolj gdje je dugo vremena liječio i prethodno u Galileji mnoge ljude i bolesnike. Tako su čuda nastavila da se dešavaju i u ovoj crkvi, kazao je arhimandrit Pajsije.
Svi pravoslavni hramovi su, kako je kazao, ukrašeni lijepim freskama, ikonama Presvete Bogorodice
-Svaka ta ikona nastala je u znak blagodarnosti na neko čudo koje je neko primio od Presvete Bogorodice. Vremenom one su okićene mnogim drugim dragocjenim predmetima. Kad vidite te predmete znajte da je svaki predmet simbol nekoga čuda ili nekog iscjeljenja Presvete Bogorodice. I ovaj sveti hram je podignut u slavu njenu, znak blagodarnosti za njenu pomoć. Danas slavi 10 vijekova u koja se utapa i dva vijeka postojanja ove novije crkve. Za sav taj period ljudi ovog kraja su prinosili svoje molitve i blagodarenja Bogu i njegovoj prečistoj majci, kazao je arhimandrit Pajsije.
Povodom 200 godina od izgradnje crkve Polaganja rize Presvete Bogorodice u Bijeloj, sinoć je održana Duhovna akademija „Narod postoji od tačke do koje njegovo pamćenje (sjećanje) doseže“.
Profesor Drago Šerović kazao je da ova 2024. godina je jubilarna za Bijeljane, 200 godina da imaju crkvu, da su je preci izgradili sebi i njihovim potomcima.
-U njenoj gradnji nema posebnog ktitora, izgradilo je opčestvo bjeljsko, kao što je napisano iznad ulaznih vrata. Kada narod gradi crkvu tada je u mjestu mir i sloga, sabiranje i dogovor, a sve uz Božiji blagoslov. Ova naša crkva je u stvari nadgradnja crkve iz desetog vijeka, što je zaključak istraživanja više naučnih radnika, a što je potvrđeno i u novije vrijeme. Iščitavajući ova istraživanja saznajemo da su do ovog zaključka došli proučavajući oblik i način gradnje sačuvane apside i fresaka, podsjetio je profesor Šerović.
Na akademiji na temu „Sačuvajmo sjećanje“ besjedio je profesor Igor Đurović i istakao da je kultura sjećanja duboku ukorijenjena u narodu.
-Nema crnogorskog plemena, sela ili porodice koje nije objavilo nekakav rodoslov dabi se sjećali i oni iz doba objavljivanja, a poslije i oni iz budućnosti. Kako je sjećanje kvarljiva roba i kako se povremeno protiv sjećanja vode borbe onda su ljudi počeli još od davnina da zapisuju sjećanja. Naši prvi sačuvani pisani spomenici stari su više od 1000 godina. Neki od najiteresantnijih su glagoljski, pisani na srpskom jeziku sačuvani u manastiru Svete Katarine na Sinaju. Riječ je o Sinajskom psaltiru napisanog rukom grešnog Dimitrija za koga eminentni naučnici na osnovu određenih jezičkih karakteristika smatraju daje iz naših južnih krajeva, odnosno Zete, primorja ili Hercegovine, kazao je Đurović.
Najveći dio ranih pisanih dokumenata, a koji su sačivani , kakao je istako Đurović je religioznog karaktera.
-Svim istraživačima je jasno da je prije i poslije Miroslavljevog jevanđelja morala postojati veoma bogata pisarska aktivnost. Nažalost malo toga danas imamo sačuvano u odnosu na to koliko je bilo napisano. Kako kaže Njegoš „dokumenata se slabo kod nas nalazi jer po nedostatku hartije često puta i listovi svetih knjigaza fišeke su se upotrebljavali“. Iz tih religioznih knjiga koje su sačuvane veoma su značajne posvete ili predgovori odnosno kratki autorski zapisi koji nastavljaju dilemu o tome ko smo i što smo. Gotovo svi ti uvodni djelovi su i apeli na sjećanje i pominjanje u molitvama. Pomenuo bi Osnivačku povelju Cetinjskog manastira, testament Đurđa Crnojevića koji kako piše u njegovom latinskom sačuvanom prevodu je u originalu pisan srpskim jezikom, zatim Zavjetno pismo Svetog Vasilija Ostroškog… Posebno je meni jasna svojevrsna enciklopedija „Vrhobrezički ljetopis“ iz 17. vijeka koga napisa monah Gavrilo iz manastira Svete Trojice, koji se sjeća Nemanjića i propasti carstva srpskog na Kosovu. Zapisuje monah Gavrilo pamćenje na biblijsku istoriju, istoriju evropskih dinastija, opisuje udaljene narode, pa čak i Eskime, Oko 1300 pisanih rukopisa je nestalo u plamenu ondašnjih boraca protiv sjećanja topkom bombardovanja Beograda i Narodne biblioteke u aprilskom ratu 1941. godine, kazao je Đurović.
U programu su učestvovali pjesnikinja profesor dr Milica Bakrač, Srpsko pjevačko društvo „Svetosavnik“ iz Podgorice, pojac Marija Vidaković i polaznici škole vjeronauke. Voditeljka programa bila je Željka Čepić.
