Stojeće ovacije publike i poziv na bis, sinoć su u Dvorani Park označili da je odličan glumački trojac dospio do svakog srca i prenio poruku zašto je „Teško reći zbogom“. I nakon osam godina igranja, tako i sinoć na 28. HAPS-u, tematika predstave ostaje itekako živa i sveprisutna, a priču o ljubavi, vjeri u nju, razumjevanju i odanosti ispričali su glumci Nevena Vukes, Ivan Mihailović i Novljanka Dragana Dabović. Predstava „Teško je reći zbogom“ rađena je u produkciji Teatra „Vihor“, po tekstu čuvenog hrvatskog dramatičara Mira Gavrana u režiji Marije Lipkovski, a originalnu muziku potpisuje popularni muzičar Marko Luis.
Pred svojom publikom, u svom rodnom gradu najljepše je zakoračiti na scenu, na kojoj je sve počelo kada je imala samo šest godina, pa je sasvim očekivano što je sinoćnje igranje nosilo posebnu tremu, priča naša Novljanka Dragana Dabović.
– Nisam ovakvu tremu osjetila čini mi se od prijemnog ispita, ne znam šta mi bi. Igrala sam pred novskom publikom 2014/15. Godine, ali sada sam znala ko je u publici, stalno sam virilia iza zavjese što inače nikad ne radim… Bilo je magično! Pitala sam moje kolege – je li ovo najbolja publika koja je ikada bila na našoj predstavi i odgovaraju mi da je skoro tako. Naša publika je zaista ona koja voli kulturu i da li zato što su me poslije dugo vremena vidjeli na našoj sceni, na kojoj sam porasla, ili šta već bi, ali ja sam potpuno pod utiscima, kazala je Dabović.
„Teško je reći zbogom“ je priča o površnim ljudima i jednoj ne tako površnoj ženi koja prođe svoju patnju i dobije nagradu na kraju, priča Dabović.
– Ljudi se ne trude oko onoga što već to mjenjaju za nešto što im se čini većom srećom. Napuštaju sreću koju imaju radi neke imaginarne. Poruka predstave je da kad tad dođe savjest i pokaješ se jer misliš da je misliš da je neka laž istina. Ovo je priča o ljubavi, vjeri u nju i tome koliko smo zaista vjerni partnerima i prijateljima sa kojima imamo „kilometre pod nogama“. Svi oni koji se služe trenutnim srećama, vrlo brzo to okončaju, poručuje naša Dragana.
Novska publika znala je kako da nagradi dobru ekipu na sceni i kako da osvoji i srce Nevene Vukes.
– Uživala sam od početka jer je publika od sve vrijeme budno pratila i slobodno reagovala na određenim mjestima koje mi zapravo i volimo. E sad, pitanje je šta su ponijeli kući sa sobom nakon predstave.
Kako pojašnjava, svakodnevni ritam života iz dana u dan dobija na ubrzanju koje je poremetilo mir bračnih zajednica pa se ljubavni trougao prikazan u predstavi sve češće dešava u stvarnom životu.
– Miro je izvukao samo par crtica iz jednog bračnog života, ali se puno toga tu može prepoznati. Ako izostavimo momenat varanja i prevare, može se prepoznati nerazumijevanje koje sve češće prisutno, nažalost. Znam da je meni koristilo dok sam analizirala komad i kao žena sam sagledavala šta smo mi sve spremne da uradimo svojim muževima u smislu zvocanja, kvocanja i svega toga što zna da bude iritantno. Mi volimo da pričamo i u svemu tome znamo da spetljamo muža i ispadne kao da smo protivnici a ne da smo u zajednici i u istom timu. Iako je Tea pozitivan lik, ima tu itekako dosta stvari koje bih mjenjala kod nje, koje su dosta oštre i ispunjene nekim „alfa“ osjećajem koji znači da se gubi ženstvenost i zna biti odbojno muškoj strani. Meni je značilo iskustvo koje sam spoznala tumačeći Tein lik, važno je izbaciti na površinu probleme, ali ponuditi rješenje, ističe Nevena.
U životu je zaista teško reći zbogom, saglasan je Ivan Mihailović.
– Ljudi opstaju u nekim čudnim odnosima iz razloga što ne mogu i ne znaju da artikulišu neke svoje misli, ne slušaju instikt i često ne kažu ono što misle, zato im je teško reći zbogom a nekada je upravo to zbogom ljekovito za oba partnera. Ono što se događa u predstavi, događa se često i u životu i to osjetimo iz reakcija publike tokom igranja predstave. Kada god publika reaguje smijehom na ovu u principu dramsku predstavu, to znači da prepoznaje specifične i tačne situacije iz života. Ovakve stvari se događaju – prevare, preljube, razvodi sve ono do čega dovodi nedostatak komunikacije između dvije osobe.
HAPS je prvi festival pozorišta na kojem je gledao neku predstavu, sa zadovoljstvom ističe Mihailović, a sada je dio festivalskog glavnog programa.
– Možda čak i prva večernja predstava koju sam pogledao je bila u ovom pozorištu, na ovom mjestu i na HAPS-u. U dosadašnjoj karijeri nisam učestvovao na HAPS-u tako da mi je drago što sam u ovom predivnom gradu u kojem sam skoro mještanin, u kojem sam provodio mnogo godina i sada na sceni sa Draganom Dabović koju sam upoznao upravo u holu Dvorane Park. Bili smo djeca, ona je probala predstavu Mali princ, a ja sam privučen magnetičnim dejstvom teatra dolazio u ovu zgradu i ostajao. Nadam se da ću biti učesnik i na narednim izdanjima HAPS-a jer on nosi jaku emotivnu vrijednost za mene, kazao je Mihailović.
Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti organizuju JUK „Herceg fest“ i Hercegnovsko pozorište, pokrovitelj je Opština Herceg Novi, Sekretarijat za kulturu i obrazovanje. „Teško je reći zbogom“ zaključuje prvu sedmicu festivala.
